Tenis

Oproštaj velikog Petea

Ivor Krapac • srijeda, 27.08.2003.

Prije nešto manje od godine dana, Pete Sampras posljednji put bio je u karakterističnoj pozi. Ruke u zraku, s pobjedničkim pokalom... Velika karijera, pokazalo se, završno poglavlje imala je na US Openu 2002., tamo gdje je, dvanaest godina ranije, kao 19-godišnjak i najmlađi pobjednik američkog Grand Slam turnira započeo veliki niz.

Niz od 14 naslova na četiri najveća, nitko u povijesti nije uzeo više, završio je lani u New Yorku, u velikom finalu protiv Andrea Agassija. Nakon dvanaest mjeseci razmišljanja, i s 32 godine "na leđima", "pala" je odluka: "Osjećam da sam postigao sve što sam htio, prošlogodišnja pobjeda bila je kao odlazak na vrlo visoku planinu - nijedan cilj više nije bio preda mnom. Uoči Wimbledona probao sam žešće trenirati, no - srce nije bilo 'unutra', znao sam da je kraj blizu. I sada je tu, 100% je sigurno da se neću vraćati."

Prošlogodišnji trijumf u Flushing Meadowsu bio je i prekid, za Samprasa neuobičajeno duge, "suše" naslova, koja je trajala od Wimbledona 2000. Tada je uzeo svoj rekordni 13. Grand Slam naslov, sedmi (i posljednji) na "svetoj" londonskoj travi, i vjerojatno je, nakon što je "preskočio" Roya Emersona, određeno vrijeme bio bez motiva. Postigao je dovoljno, prije toga i rekordni broj završenih sezona na prvom mjestu ATP ljestvice, šest u nizu 1993. - '98...

Slika 2 od 2.

Vezane vijesti

Unatoč svemu, sinoć je, na pitanje o najvećem svih vremena, ostao dosljedan sebi - nije se nametao: "Nikad od mene nećete čuti da sam najveći svih vremena. Napravio sam ono što sam napravio, osvojio puno Grand Slam turnira, to je jedini odgovor... Teško je uspoređivati '90-te sa '60-ima ili '40-ima, ne znam postoji li najveći igrač svih vremena."

Ipak, brojke govore u prilog Samprasu. Bez obzira što nikad nije osvojio Roland Garros: "To je razočaranje, ali o tom ni ne razmišljam previše. Bio sam blizu jedne godine", vjerojatno je mislio na 1996., kad je u polufinalu bolji bio kasniji pobjednik Jevgenij Kafeljnikov, "no, nije se dogodilo. Život ide dalje."

Bez obzira što je rijetko podignuo atmosferu na press-konferencijama, na brojne pobjede koje je proslavio relativno hladno, bez obzira što je povremeno zaradio i etiketu "dosadan": "Osjetio sam da su mi navijači bili bliži i više me voljeli tek kad sam počeo gubiti, nakon Wimbledona 2000., no, sveukupno gledajući, ne bih mogao reći da me nisu dovoljno cijenili."

Slika 1 od 1.

Uostalom, bilo je dovoljno primjera suprotnih slici o hladnom ili odbojno perfektnom, nezaustavljivom Samprasu. Suze na Australian Openu 1995., u četvrtfinalu protiv Jima Couriera, kad je saznao da trener Tim Gullikson boluje od (kasnije kobnog) raka, povraćanje na US Openu 1996., protiv Alexa Corretje, u dvoboju kojeg je kasnije ipak dobio... I toga se sjetio u jučerašnjem razgovoru s novinarima: "Nakon tog meča saznao sam, i svi drugi su saznali, da imam srce i da se uvijek mogu boriti do kraja."

Wimbledon je posebno poglavlje. Počelo je 1993., a do 2000. izgubio je samo jedan meč. Četvrtfinale iz 1996., protiv kasnijeg pobjednika Richarda Krajiceka... Servis, najbolji na svijetu, izlazak na mrežu kao čista realizacija - recept protiv kojeg je bilo teško na londonskoj travi. Goran Ivanišević je dvaput bio Samprasovom "žrtvom" u finalu, '94. i '98., iako je oba puta bio blizu, no - bile su to velike Pistol Peteove godine.

U 2001., godini najvećeg Goranovog slavlja, "zapeo" je u osmini finala protiv Rogera Federera, a prošle godine dogodio se, po Samprasovom priznanju, najteži poraz u karijeri, u drugom kolu protiv Georgea Bastla. I onda, dva mjeseca kasnije, posljednje slavlje na US Openu, u zadnjem velikom "sudaru" s Andreom Agassijem... "Nakon onog protiv Bastla, doći do kraja u New Yorku bilo je posebno slatko - jedno i drugo razlikuje se kao dan i noć."

Jučer navečer još jednom je bio na središnjem terenu, stadionu Arthura Ashea, u posebnoj svečanosti obilježavanja kraja karijere. Bili su tu i John McEnroe, Jim Courier, Boris Becker, šef ATP-a Mark Miles, putem video-zida obratio se i Andre Agassi... I, naravno, prepuni stadion navijača koji su priredili ovacije velikom Peteu, zbog kojih nije mogao suspregnuti suze.

Blistava karijera je završena, pred njim je obitelj, supruga Bridgette i sin Christian, sutra, vjerojatno, i neki novi izazovi... Do viđenja, veliki majstore!

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Pročitaj više

TenisSkrol
Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!