EP 2003.: Četiri milijuna razočaranih

Momčad u kojoj igraju profesionalci, koji žive za košarku i od košarke, momčad koja je gubila utakmice zbog slobodnih bacanja i manjka nečeg u prsima i gaćama. Čekajte, rekli smo "momčad"? Pogledajmo što o tome misli internetski puk, sa Usenet grupe hr.rec.sport i sa Sport Netovog foruma...

Raznoliki su komentari. Neke moramo, pristojnosti radi, preskočiti. Neke malo izmijeniti. A dobro je počelo: "Lijepe su nam šanse s obzirom da Kirilenko ima 4 faula". Tada smo se još i nadali. No ipak: "Kirilenko, da se ne zove tako, dobio bi faul bez pardona u 2 četvrtine". Istina? Možda. No nije opravdanje, nije nas "ubio" Kirilenko. Ubili smo se sami. "Kad netko igra dobro čitavu utakmicu i onda sve to sjebe u minutu i pol onda njega nemam drugo kak nazvati nego gubitnik. Da su gubili čitavu utakmicu i izgubili na kraju ne bih rekao ni riječi, al ovako ispadam budala jer sam se uopće nadao da možemo napraviti nešto... Kao da nisam gledao utakmice protiv Grka i Turaka".

Može se sada povući pitanje kvalitete i gubitničkog mentaliteta, jer istina je - da nismo kvalitetni, ne bismo vodili cijelu utakmicu. Izgubili bismo 10-20 razlike i mir. Ovo je nešto drugo... "Ali Mulaaaaa! Pa, uzeo mu je loptu Monia i zakucao?! Pa, što se dešava, pa prvi put vode i sad će nas pobijediti?!". Očaj i nevjerica. I komentar: "Ah, kad se bojiš, bojiš se! Gotovo. Kad ne možeš, ostavi se toga i idi po motiku".

Lako za njih. Vratit će se u svoje klubove u kojima su masno plaćeni, u nebitnim utakmicama igrat će hrabro, zadovoljit će svoje poslodavce. A što je s nama, navijačima? Što je s onima koji su pratili reprezentaciju u Švedskoj? Što je s onima koji noćas zbog njih neće moći spavati? "Ne mogu virovati, pa di im je srce, di im je želja, pa samo kad vide one naše navijače u dvorani, pa mogu bar za njih igrati ako ne za nešto drugo... Pa jesu ti igrači svjesni da ja sad neću moći ići leći"?

I nastavlja se: "Totalno sam iživciran, majke mi, ne mogu doći sebi, ne znam što da radim, da tražim slike naših reprezentativaca pa da ih printam i da gazim po njima, da razbijam po kući... ne znam. E Dražene ako vidiš ovo, oprosti im, jer ne znaju što rade". Neki se obrušavaju i na pojedine igrače: "Također je vjerojatno jedini igrač na EP koji ima veći prosjek osobnih grešaka po utakmici od koševa ili skokova. Nema ga u napadu, ne šutira, ne asistira, ne skače, nema pojma o obrani, JEDINA stvar koju on zna je napraviti osobnu grešku i onda se blesavo smijuljiti i žvakati žvakaću gumu. Neka me pogodi ne jedan grom, nego deset gromova s neba ako ikad više u životu pogledam utakmicu u kojoj će igrati Zoran Planinić".

S druge strane, iako je izgubio ključnu loptu, za Mulaomerovića nema mnogo pokuda: "Ma Mula je bio najbolji... Da su svi bili kao on, mogao je na kraju tu loptu umotati u celofan, staviti mašnicu na nju i pokloniti je Rusima, opet bi prošli..." I to je najtužnija istina. Ne može se utakmica dobiti s jednim srcem, ako ih protivnik u svakom trenutku na parketu ima - pet.

Što reći o Rusima? Pa, jedan jedini komentar je dostatan. "Samo skidan kapu Kirilenku... Lik je odigra cilo drugo poluvrime sa 4 faula i rasturija nas na kraju... Opet je skupija 29 koševa... Dida Karašev je pokaza kako triba imat muda na slobodnima kad triba... Hladna iskusna glava... Točno ko da je reka: Ajte dico doma, imate vi još papat..." Kao i uvijek, komentator je u pravu...

Lako je biti general poslije bitke, znamo to... Ali tri puta ponoviti isti propust, zaista je previše. "Našim košarkašima ubuduće treba umjesto himni svirati "Malo fali" od Magazina". Da, i malo humora uvuklo se na Sport Netov forum. "Naš glavni igrač Giriček ima manje koševa po meču nego li je imao u Orlandu, dok Kirilenko koji postiže sličan broj poena u Utahu u reprezentaciji daje duplo više".

Zaista, za promisliti. I na kraju: "Imamo kvalitetu, bili smo bolji od sve 4 repke protiv kojiih smo igrali na ovom EP. Da je u zadnjoj minuti umisto naše reprezentacije ubacit' 5 luđaka koji mogu pogodit slobodno bacanje i grist u obrani mi bi bili prvaci svijeta". No eto, prvak svijeta bit će netko drugo, a nama (tko nas uopće išta pita?) uvijek ostaje utjeha:

Šta, pa dobro smo igrali!

*bježi iz prostorije*