EP 2003.: Boras daleko od košarke, Boras za sjećanje

Hrvatska epizoda na EP završila je, a tri utakmice u Borasu nisu donijele mnogo blještavih košarkaških slika. Na pamćenje ostaju stoga - događanja oko parketa.

Zanimljivo je kako su se, u susretu sa Turskom, našim navijačima zdušno priključili i grčki. Nije teško za razumjeti zašto. Lokalno će stanovništvo istaknuti kako je hrvatska publika u Borasu ostala u pozitivnom sjećanju. Izuzevši tek dio povika, glasni kockasti skup gotovo je u potpunosti bio pozitivna energija, korektnost okrenuta bodrenju hrvatske košarke. Šteta što nisu imali više razloga za slavlje...

Nakon pobjede nad Ukrajinom mnoštvo obojano u kockasto se okupilo pred Grand Hotelom, inače bazom naše reprezentacije. Pjevalo se, zazivani su naši igrači koji su se na kraju pojavili na prozorima. Oduševljenje je tad postalo potpuno, košarkaši su hrvatskog okusa željnu publiku darovali suvenirima. Impulzivni Prkačin je nekom neznancu darovao i tenisice...

Lokalni tisak u Borasu nije odolio prenijeti nekoliko detalja i o kaosu na kraju utakmice sa Turskom. Priča o novčanim kaznama (1000€ za tursku, 500€ za hrvatsku vrstu), priča o FIBA snimkama koje su pokazale kako je gužvu "... započeo Mirsad Tukcan otrčavši prema hrvatskim navijačima, nesportski gestikulirajući i provocirajući grimasama...". Psovkama i srednjem prstu u zraku ne treba mnogo objašnjenja...

Nije ostao dužan ni dio naših košarkaša, Planinić i Bagarić su pri ulasku u svlačionicu uzvratili istom koreografijom. Ipak, Bagara je napravio korak unazad - prije odlaska u Södertälje javno se ispričao Turcima za ponašanje. Odavno zaboravljen potez...

Damir Mulaomerović, koji je inače najavio povlačenje iz reprezentacije, želio je ostanak u Borasu: "Trebali smo biti prvi u grupi! No... Boras nije veliki grad, no interesantan je - volio bih da smo ostali, da smo u Borasu odigrali četvrtu." Mula je želio za suparnike reprezentaciju SICG...

Mi smo otišli, SICG je stigla u Boras. I prema pulsu lokalnog stanovništva nisu bili ni blizu pozitivnog dojma. Klasična "ikonografija" - poznati bezobrazluk sa metamorfozom u vandalizam, četničke pjesme, majice sa natpisom "Don't touch him!" i likom zločinca Radovana Karadžića.

Nakon sveopće tučnjave koju su izazvali protiv Španjolaca dan ranije, niti u Borasu nisu ostavili dojam - košarkaške ekipe. Autoritet trenera Vujoševića praktično ne postoji, u demonstraciji toga najdalje je otišao Jarić zahtijevajući da se igra po njegovoj zamisli pritom treneru psujući majku. Naravno da niti Vujošević nije ostao dužan... luda kuća. Kao i obično - civilizacija miljama daleko.

A ono sa početka, doista je istina: lokalno je stanovništvo pomislilo kako se umjesto o Europskom košarkaškom prvenstvu, radi o referendumu "da ili ne Euru". Istina je i da stanovnici Borasa ne mare puno za košarku, u glavi im je tek hokej i povremeno nogomet. Ah, da i zanimljiva aktivnost koju će hrabri također nazvati sportom - bandy. Vjerojatno bi Hrvati i u bandiju - gubili. U tijesnim završnicama, podrazumjeva se.

Tekst je nastao u suradnji sa suradnikom: N. Mešanović (Boras, Švedska).