Changov "zbogom" na Asheovom stadionu

Nakon poraza u prvom kolu protiv Fernanda Gonzaleza, u četiri seta, Michael Chang sinoć je dočekao posljednji izlazak na središnji teren US Opena. Pojavljivanje na stadionu Arthura Ashea ovog puta, međutim, nije prošlo u igračkoj "uniformi", Chang je bio u središtu oproštajne svečanosti...

Roland Garros 1989. ostat će najveći uspjeh u karijeri Amerikanca kineskog podrijetla. Osvojio ga je sa samo 17 godina i tri mjeseca, najmlađi Grand Slam pobjednik u povijesti... Prekid američke "suše" na pariškoj crvenoj prašini, prethodno je tamo bio slavio Tony Trabert, davne 1955., Chang je izveo uz odlike koje će ga krasiti i u daljnjem tijeku karijere. Upornost, neslomljivost, trčanje na svaku loptu - tako je okrenuo 1:2 u setovima protiv Stefana Edberga, tako se spasio i u osmini finala protiv Ivana Lendla, kada je, unatoč jakim grčevima, izvukao 0:2 u setovima...

Nastavak uspješnog puta odveo ga je do još dva Grand Slam finala, u Roland Garrosu 1995. i na Australian Openu godinu kasnije, do ukupno 34 naslova u karijeri, 11 godina zaredom (1988. - '98.) slavio je najmanje jednom, do šest uzastopnih završetaka godine među prvih deset na ATP ljestvici (1992. - '97.), drugog mjesta na svijetu krajem 1996. i u većem dijelu 1997...

"Želim zahvaliti američkom savezu na svemu što je za mene napravio kroz sve ove godine", govorio je Chang sinoć, jedva susprežući suze. Nije otišao, razočaran, iako posljednje sezone karijere nisu bile u skladu s nekadašnjim ugledom, uputio je zahvalu publici: "San je svakog igrača otići dok je još na vrhuncu. Zahvaljujući vama i vašim ovacijama, ja se danas tako i osjećam." Zbogom još jednom velikom iz sjajne američke generacije - ukoliko tu ubrojimo i Jima Couriera i Petea Samprasa, danas je ostao još samo Andre Agassi...