EP 2003., Hrvatska - Rusija: Novi mučan povratak iz snova

Otpraćeni su skromnije nego ikada, bez prevelikih očekivanja. Kao cilj Spahija je zacrtao Olimpijske igre, visok cilj s obzirom na brojne otkaze i probleme. Prije Rusije i nakon dva poraza protiv Grčke i Turske te pobjede nad nejakom Ukrajinom razmišljanje javnosti bilo je još pesimističnije. Kao da nitko danas ujutro vjerovao da Giriček i društvo mogu protiv Kirilenka i drugova. Kako su pak razmišljali naši košarkaši teško je reći; to najbolje znaju samo oni. Ovaj ponedjeljak bio je za njih vrlo "dug" dan. Nakon napornog putovanja i sna svi su jedva čekali prvo sudačko podbacivanje; samo da dođe tih 20 sati i da susret počne.

Krenuli su naši vrlo dobro. Nakon pet minuta igre na semaforu je pisalo 12:7 za Hrvatsku. Žižić je započeo obrambeno na Kirilenku vrlo dobro ali i napadački učinkovito. Nakon njegova dva poentiranja Hrvatska je već na 16:9. Mulaomerović je bio taj koji je vrlo dobro organizirao našu igru, dok je Giriček od samog početka bio nekako preplašen. Prva četvrtina završava s 21:15 za Hrvatsku nakon vrlo dobre igre naših dečki.

I drugih deset minuta nastavlja se u istom ritmu. Rusi nemaju odgovor na našu izvrsnu obranu. Mulaomerović i dalje fenomenalan, ubacuje sada već svoj 10 koš za +9 Hrvatske pet minuta prije odlaska na odmor. Rusi imaju katastrofalan postotak šuta, rijetko se nalaze u slobodnoj poziciji za šut. Kirilenko gađa vrlo loših 3/9 sa linije slobodnih bacanja dok suci sviraju gotovo svaki kontakt. Polovicom druge četvrtine polako nam pada koncentracija u igri; Rusi nam dolaze na samo –1; 33:32. Žižić već dvije minute prije poluvremena sakuplja pet osobnih pogrešaka. S četiri osobne na odmor odlazi i Kirilenko što je prijetilo Rusiji da ostane bez svojeg glavnog aduta. Da ne bi sve bilo prelijepo za nas pobrinuo se Gira koji je u jednom skoku krivo doskočio te morao izaći iz igre. Ipak naši uspjevaju ponovno povezati konce u igri, pogotovo zahvaljujući novom ulasku Mulaomerovića te se na odmor odlazi s pristojnim hrvatskim vodstvom + 7; 41:34.

Tomislav Mijatović, jedan od pomoćnih trenera reprezentacije u poluvremenu nas je izvjestio o pogledima "sa klupe": Utakmica kakvu smo i pretpostavljali. Istina je da postoji mnogo grešaka ali to je razumljivo: umor je prisutan, a osim toga i ulog je velik." Mijatović je još dodao: "U nastavak ulazimo jos agresivnije i žešće, moramo dobiti! Što se tiče Giričekove ozljede ne znam još točno o čemu se radi i koliko je teška. To ćemo vidjet tek u svlačionici."

I u drugi dio naši ulaze vrlo dobro. Košem Mulaomerovića ponovno smo na +7, da bi trica Popovića nakon 5 mnuta igre označila naš višak od velikih osam koševa. Bagarić je ušao u igru i odlično reagirao. Nakon njegovog sjajnog zakucavanja opet smo na +8 sad već pri samom kraju treće četvrtine. Ipak tada ponovno dolazi naša crna minuta. Primamo čak pet poena u samo jednoj minuti pa se u zadnjih 10 minuta ulazi s samo +3 za Hrvatsku; 61:58.

Kirilenko cijelo vrijeme igra s četiri osobne dok je naš Giriček na klupi, možda i zbog ozljede. Malo po malo Rusi dolaze i do izjednačenja; 66:66 šest minuta prije kraja. Ipak naši pronalaze novu snagu, Mulaomerović zabija već svoj 26 poen za naše vodstvo +4; 75:71. Tri minute prije kraja petu osobnu dobivaju Planinić i Mamić. U tom trenutku Kirilenko presjeca možda i ključnu loptu Prkačinu s kojom smo mogli otići na +6. U zadnje dvije minute ulazimo s +2, Bagarić pogađa jedno slobodno za 76:73; 1,39 minuta do kraja. Dovoljno za mirnu završnicu. Nekom je, nama ne. Najprije poentira Karašev pa i Monia za prvo rusko vodstvo na utakmici 77:76; 1,25 prije zadnjeg sučeva zvižduka. Baždarić i Prkačin griješe u napadu, Karašev pogađa dva slobodna bacanja nakon prekršaja Baždarića i tu je polako priči kraj. Već je 79:76 za Ruse. Popović zatim zabija jedno slobodno, Karašev za razliku od njega oba pa na semaforu piše 81:77 za veliku pobjedu Rusije. Popović za kraj promašuje cijeli koš iz okreta.

I tako Hrvatska i dalje ostaje na košarkaškoj "periferiji" Europe. Opet nas neće biti na jednom velikom svjetskom natjecanju (OI) ali na to smo već i navikli. Opet ćemo morati čekati dvije duge godine do još jednog Europskog prvenstva (ako se uopće kvalificiramo) za svoju priliku za iskorak na veliku scenu. Hrvatska košarka nakon ovog EP-a je zaista nisko da niže ne može niti biti. To je tako tužno...