Rukomet

Lov na europski tron

Šesto Europsko rukometno prvenstvo je pred nama. Sutra s početkom u 18 sati započinje rukometna smotra u Sloveniji. 16 reprezentacija borit će se za europski vrh na natjecanju koje je po mnogima jače od Svjetskog prvenstva. Može li hrvatska reprezentacija do nove medalje?

Europsko prvenstvo u Sloveniji ponudit će vrlo kvalitetan rukomet iako neke velike svjetske veličine poput Jacksona Richardsona, Stefana Kretzschamara, Antonija Ortege, Enrica Masipa, Dmitrija Torgovanova, Olega Velikog, Carlosa Pereza i Ljube Vranješa neće nastupiti. Ipak, prvenstvo će ponuditi provjerene i neke nove zvijezde. Ponajprije neke od naših reprezentativaca, poput Ivana Balića, Blaženka Lackovića i Mirze Džombe, zatim Nagyja, Budaya, Entrreriosa... Nastupit će tu i iskusni Šveđani, Olsson, Wilander, Svensson pa ruski vratar Lavrov koji će ujedno biti i najstariji sudionik EP-a. Svakako ne treba zaboraviti možda najboljeg europskog igrača, Stefanssona, koji će predvoditi Island i još mnoge druge rukometaše.

Sva ta imena garantiraju vrhunski rukomet koji će naša nacija pozorno pratiti. Hrvatska je svjetski rukometni prvak, ali na europskim prvenstvima nije imala previše uspjeha. Najveći uspjeh smo imali 1994. na prvom EP-u kada smo osvojili broncu. Nakon toga, sve gore i gore. 1996. osvojili smo peto mjesto. U Italiji smo bili peti, a nakon zlata na OI u Atlanti, 2000. godine smo na EP-u u Zagrebu završili na šestom mjestu. Na prošlom prvenstvu, doživjeli smo sramotu. Završili smo na posljednjem mjestu.

Iako smo svjetski rukometni prvaci i iako imamo veoma talentiranu momčad koja će još 7-8 godina moći igrati zajedno, na ovom EP-u ne smijemo biti previše uvjereni u sebe. Velik bi uspjeh bio osvajanje medalje iako mnogi naši ljudi očekuju zlato. S obzirom da smo bili 16. na prošlom EP-u, skok od 13 mjesta bio bi jako velik uspjeh. Tako bismo ujedno i stvorili kontituitet dobrih igara. Lino Červar je i sam priznao da je ove godine najvažniji nastup na Olimpijskim igrama.

Zaželimo našim dečkima da daju maksimum i u svakoj utakmici se bore do krajnjih granica. To je najviše što od njih možemo tražiti. Ukoliko završe među prva tri odlično, ako ne, najvažnije je da dobro igraju i bore se do kraja. Konkurencija je iznimno jaka i stoga neće biti lako. Mnogi će igrati sa 120% protiv svjetskih prvaka. Odavno je poznato da je lakše popeti se na vrh negoli ostati na njemu. Već u skupini ćemo se morati boriti s Dancima i Španjolcima, dvije rukometne velesile koje ciljaju na visok plasman. Prođemo li u drugi krug (što svi očekujemo), čekat će nas Nijemci, Francuzi, Šveđani, Rusi, Srbi, Slovenci...

"Dečki, borite se, pa što bude!