Trojac za cijeli nogomet

Slovan – Dinamo, Bröndby – Osijek, Celta Vigo – Rijeka. Europa kontra Hrvatske. Je li, konačno, stiglo vrijeme za nešto lijepo, optimistično, vedro u našem nogometu? Kriza, pad, loš nogomet, nazovite to kako vam drago, pritišću “hrvatsku bubamaru”, vrijeme je, nadamo se, da se već jednom dogodi nešto što bi podignulo atmosferu. Sivilo, totalno sivilo, depresivna situacija i defetistička razmišljanja, koja predviđaju “potop”, to je današnjica hrvatskog nogometa…

Mogu li, onda, naši predstavnici u Europi, protiv kluba iz tri sasvim različita podneblja, tri oprečne nogometne škole i stila, vratiti nogometni brod na pravi, optimistični kurs? Svakako bi bilo dobro da se upravo to dogodi, jer, ukoliko bude suprotno, ako ne daj Bože Riječani, Zagrepčani i Osječani zapnu već na prvoj stepenici, neće biti dobro, čeka nas tmurna, teška i vrlo, vrlo neizvjesna jesen, odnosno zima. Otputovali su naši klubovi na tri različite strane Starog kontinenta, svatko sa svojim nadama, vjerovanjima i šansama. Igraju, naravno, u prvom redu svatko za sebe, za plasman u slijedeće kolo Kupa UEFA, ali, nije u pitanju samo to. Naša će tri kluba tražiti i izgubljeni identitet hrvatskog klupskog nogometa u Europi.

Vremena kada je Dinamo (tada Croatia) “mlatio” Partizan, Grasshopper, Celtic, ravnopravno se nosio sa Manchester Unitedom, Ajaxom, Newcastleom, kada je Hajduk uspješno brodio kroz Champions League, neumitno su prošla… Danas hrvatski klubovi više nemaju tu snagu, moć i kvalitetu, danas je svaki protivnik – težak. Netko će reći “nije ni to loše”, aludirajući na činjenicu kako će respekt (strah) probuditi maksimalan angažman i ozbiljnost. Ima i u tome nešto, međutim, situacija u kojoj “nitko ne zna kakve su nam, uopće, šanse” nikako nije savršen izbor.

Trener Slovana, Dinamovog protivnika, Stanislav Jarabek, izrekao je rečenicu koja nam se neviđeno svidjela. Jarabek je uoči sraza sa modrima susret najavio kao “veliki europski ispit, u kojem konačno sami sebi odgovaramo na pitanje koliko vrijedimo i koliko možemo u Europi”. Točno tako, s tim da ova najava vrijedi i za Dinamo, Osijek, odnosno Rijeku. Vrijeme je da na terenu, u dvobojima sa momčadima koje nisu krema nogometa (kao što je to, recimo, Milan, koji je “pomeo” Dinamo) dobijemo potvrdu ili eliminaciju čestih konstatacija “kako nismo baš tako daleko od Europe”. Normalno, nemaju svi iste šanse, jer ni svi klubovi nisu iste snage, stoga je glupo postavljati imperative bilo kakve vrste. Ali, baš zbog toga bi naše tri momčadi morale odigrati onako kako najbolje znaju i mogu. Za sebe i hrvatski nogomet.

Događanjima na našim stadionima, kvaliteta pojedinih utakmica i najave kako “će sve što vrijedi uskoro otići preko granice, pa ćemo gledati čisti škart”, vjerojatno su najgori mogući epilog u ionako gotovo bezizlaznoj situaciji. Jadranski debi između Rijeke i Hajduka, koji je uvijek bio “nešto više od obične utakmice” u subotu je izgledao – jadno. To ne treba kriti, a objašnjenja kako je sve to posljedica “taktičke pripreme za utakmicu” običnog navijača ne zanimaju. Nogomet ljud dolaze gledati zbog ljepote, šarma, golova, a ne šahovskih parametara. Gubimo navijače, gubi se interes za nogomet, samim time gubi se osnovna bit, smisao. Zbog toga je, nakon poplave loših događanja (porezi, afere, pritvaranja nogometnih djelatnika…) vrijeme da nas “pogodi” – uspjeh. Kako, gdje, tko će ga ostvariti, nije toliko važno, u ovom trenutku naše drage karakteristike “međusobne ljubavi” poput “najvažnije je da Dinamo izgubi” ili “navijat ćemo za Celtu, neka Rijeka popije pet komada” morali bismo baciti u koš za smeće. Ovo, nažalost, nije Italija ili Engleska, gdje su takvi izljevi prirodni, jer im “pola lige” svake godine igra u Europi i ne moraju strahovati za egzistenciju. Kod nas to nije slučaj, nama je svako daljnje kolo u međunarodnom natjecanju praznik… Više nisu u pitanju samo Rijeka, Dinamo ili Osijek, ovdje se radi o – nogometu. Koji je daleko od priželjkivanog nivoa, koji stenje, za kojega svi tvrde kako nikad nije bio jadniji.

Najmanje što nam u ovom trenutku treba jest novi udarac, ispadanje sa europske pozornice. Nećemo reći da su pred nama sudbinske utakmice, jer je sudbina nešto što se ionako ne može izbjeći. Bolje bi bilo reći kako su pred nama utakmice u kojima ćemo saznati koliko vrijedimo, što možemo i – kamo idemo. Sretno hrvatskom trojcu, sretno Dinamu, Osijeku i Rijeci…