Goran "zapeo" na startu

Bila je to laka zadaća za Schalkena; do treće pobjede u isto toliko međusobnih susreta (oba ranija odigrana su 2000.) došao je s ukupno tri breaka, jednom u prvom, a još dvaput u drugom setu.

Unatoč porazu, za Gorana postoji i jedna dobra vijest - ništa nije boljelo. "Nema ciljeva; jedini cilj je ostati zdrav. Bitno je da me ništa ne boli nakon meča, što je danas bio slučaj - rame i lakat su u redu", rekao je na susretu s novinarima nakon meča. "Schalken je kao stroj, ništa ne promašuje, nije slučajno 15. na svijetu. Problem u igri je što i dalje nemam reterna, nisam imao nijednu break loptu, previše sam defanzivan... Ali, u redu je, iako sam izgubio, znam da mogu igrati u ovom društvu, pa i protiv 15. na svijetu - iako je dosta stvari moglo biti bolje, nije me 'ubio'."

Schalken je odao priznanje suparniku na povratku: "Igrao je dosta dobro obzirom na takvu stanku, servis i forhend i dalje su mu jako opasni za svakog suparnika... Ipak, u Milanu je teren nešto brži, ovdje mi je bilo lakše prolaziti kad bi izašao na mrežu, to mi je išlo najbolje." Nizozemac se prisjetio i finala Wimbledona 2001., kojeg ćemo zauvijek pamtiti: "Za mene je najdirljiviji trenutak u cijeloj povijesti tenisa bio kad je Goran pobijedio Patricka Raftera. Još uvijek ponekad pogledam taj meč i uvijek pustim suzu..." Poznat osjećaj?

ATP Rotterdam, 16.2.2004., prvo kolo: Schüttler (Njemačka, 3) - Koubek (Austrija) 6:3, 6:2, Stepanek (Češka) - O. Rochus (Belgija) 5:7, 6:2, 6:2, Schalken (Nizozemska, 7) - Ivanišević (Hrvatska, WC) 6:3, 6:2, Van Lottum (Nizozemska, WC) - Kučera (Slovačka) 6:2, 7:6(4).