Blažević, Katanec ili Kranjčar?

Popularnog "Ćiru", koji je rekorder po broju utakmica za kormilom reprezentacije (vodio je reprezentaciju 73 puta, ostvario 34 pobjede, 24 remija i 15 poraza), izgleda podržavaju obje "razdvojene" strane, i Hajduk i Dinamo, pa je stoga i glavni favorit. Ćirin izbor bio bi još jedan "alibi-potez" vodstva saveza, koje bi time pokazalo da nema hrabrosti za smjelije poteze, niti povjerenje u stručni kadar koji hrvatski nogomet nudi.

Srećko Katanec, bivši izbornik Slovenije i Hrvat po nacionalnosti (sjećate se njegovih suza nakon Svjetskog prvenstva u Japanu i Koreji, kad ga je upravo na nacionalnoj bazi napao "Slovenac" Zlatko Zahovič?), ima dobre reference, ali i problem što ima slab lobi iza leđa. A zna se da je kod nas riječ "lobi" zapravo najvažnija pri donošenju bilo kakve, ne samo nogometne odluke.

Što se Kranjčara tiče, njega se pokušava progurati kao "mladog stručnjaka s pedigreom", ali koji ipak ima priličan broj "rupica" u životopisu. Manjka mu trenerskog iskustva, bez obzira na titule sa Croatijom i Zagrebom, što je on, doduše, popunio s prilično dobrim propagandnim programom u svoje ime. Ipak, teško je ne zamijetiti vrlo očit sukob interesa, jer je upravo njegov sin Niko proglašen za vođu naše reprezentacije u bliskoj budućnosti. Koliko objektivan može biti otac prema mogućim lošijim igrama svog sina? Možda će Zlatko ipak morati pričekati da netko drugi njegovog sina promakne u vođu reprezentativne momčadi, a tek tada se može pozivati na nimalo sličnu situaciju s "klanom Maldini" nekoć u talijanskoj reprezentaciji.