HRVATSKA JE ZLATNA!

Kakva je to utakmica, kakva je to borba bila. Hrvatska rukometna reprezentacija je na vrhu Olimpa, mjesta koje je rezervirano samo za najbolje, samo za pobjednike. A naši su pokazali da su najbolji, da su pobjednici, i to kakvi pobjednici. Do olimpijskog zlata "pakleni" su došli s osam pobjeda u nizu na turniru, a uspjelo je to još samo orginalnom američkom košarkaškom dream teamu i to daleke 1992. u Barceloni. Nova momčad snova stanuje u Hrvatskoj.

Šezdeset minuta teške, lavovske borbe, u trenucima je prelazilo i u pravi rat živaca. No naši rukometaši još jednom su dokazali da su jaki i "u glavi" i da su najjači kada je najpotrebije, a upravo po tome razlikuju se najbolji među najboljima. Njemačka je odigrala odlično, bilo je u trenucima teško probiti njemačku obranu i najboljeg vratara turnira Fritza...

Utakmicu smo započeli vrlo dobro, iako smo prvi gol postigli tek u trećoj minuti, a minutu kasnije imali smo i 2:0. No nakon dobrog otvaranja Nijemci su preuzeli utakmicu u svoje ruke - igrali su čvrsto u obrani iz koje se proizlazile brze kontre i rezultat je u 16. minuti glasio 8:5 za naše protivnike.

Pet minuta prije kraja izjednačili smo na 9:9, no ponovno su u teškoj borbi Nijemci bili za nijansu bolji i otišli na plus dva (12:10), ali zaostatak na jedan gola smanjio je pred sam kraj poluvremena Džomba. Očekivala se u drugom dijelu bolja igra naših, jer nije to bila predstava koju smo gledali u proteklih sedam utakmica.

No nastavili su Nijemci u drugom dijelu igrati vrlo dobro. Obrana 6-0 odlično je djelovala i naši su se dugo mučili, jer kada bi i prošli obranu, neprelazna prepreka bio vratar Fritz. Njemačka je tako u 35. minuti ponovno imali tri pogotka prednosti (15:12) i izgledalo je da Nijemci prelaze u kontrolu susreta. Na našu sreću to se ipak nije dogodilo.

Sa dva gola Metličića izjednačili smo u 40. minuti (16:16) i potpuno se vratili u susret. Bio je to tada pravi rat živaca. Igralo se gol na gol do 52. minute, no nakon toga proradio je hrvatski stroj u koji su Nijemci upali i povratka za europske prvake nije bilo.

Džomba je zabio za 21:20, a do 54. minute u napadu neprimjetni Nikša Kaleb tada je s tri uzastopna gola u najvažnijim trenucima utakmice, zapečatio sudbinu Njemačke. Kada su Nijemci već potpuno zaboravili na njega, Kaleb je odveo Hrvatsku na plus tri (24:21) dvije i pol minute prije kraja. A pobjedu je potvrdio Blaženko Lacković. I slavlje, veliko slavlje svih Hrvata moglo je započeti. Vremena za bilo kakav njemački povratak nije bilo.

Fantastičan je danas bio Mirza Džomba sa devet golova iz deset pokušaja, tri ključna zabio je Kaleb, Petar Metličić je zabio četiri. I vratari su ponovno odlično odradili svoj dio posla - Šola i Losert zajedno su obranili 18 njemačkih udaraca, svaki po devet. Najveća njemačka opasnost bio je Stefan Kretzschmar koji je zabio devet golova, kao i vratar Fritz (11 obrana), no preko naše reprezentacije Nijemci nisu mogli.

Na kraju svega - svi moramo čestitati i pokloniti se načinu na koji su naši rukometaši došli do trona. Ne postoji nitko na svijetu tko može naći zamjerku ovom trijumfu. Ova momčad pokazala je da rukomet još uvijek može biti zabavan. A kad vam netko to pokaže i na kraju osvoji zlato - što drugo reći nego da je zaslužio sportsku besmrtnost. Malo će momčadi nadmašiti ono što je ova hrvatska reprezentacija ostavila rukometnoj povijesti.