Sportaši u mreži

Kad već ne igramo za veliku lovu, igramo za veliko zadovoljstvo

Nikša Kaleb • subota, 28.08.2004.

"Mnogi bi rekli, "dobro je, u finalu smo", ali to nije do kraja odrađen posao. Zato moramo dati sve od sebe u najvažnijoj utakmici..... Nakon polufinala s Mađarskom, iz Atene se javlja naš Sportaš u mreži - Nikša Kaleb...

"Tamo gdje prestaje težak svaki psihički i fizički rad, počinje profesionalni sport." (prof. dr. Dragan Milanović)

Pozdrav još jednom iz Atene!

Uz to, mnogo smo se iscrpili na polufinalnoj utakmici, pa će nam svaka sekundica odmora dobro doći. Ne radi se samo o odmoru mišića, nego "glave"

Želio bih reći kako smo prije utakmice protiv Mađarske bili izloženi silnom psihološkom pritisku, zvonjava mobitela, novinari, prijatelji, traži se karta više... Mnogo stvari koje nam odvlače pažnju i koncentraciju, a u isti tren nam se vrti u glavi činjenica da smo Mađare pobijedili u 3 zadnja susreta, te da ih možemo preskočiti na putu u finale. No, to tek treba dokazati na terenu.

U pripremi utakmice Lino nam je rekao: "Oni sigurno žele napraviti veliki rezultat, ali mi moramo pokazati da to želimo više od njih". U dvoranu smo došli malo ranije nego obično. Gledatelji još nisu ušli, ali kad smo počeli prepoznavati nama poznate i drage ljude, već je bilo lakše. Kockasti dresovi naših navijača na tribinama i njihovo glasno navijanje su nam bili vjetar u leđa tijekom cijelog susreta.

Imao sam osjećaj da ovu utakmicu jednostavno ne možemo izgubiti, bez obzira na moj loš učinak, jer kad znaš da će ti suigrač u slučaju pogreške pružiti ruku, zaigrati još jače zbog tvojih grešaka, onda bi jedan za drugog i ruku u vatru stavili. Obitelj smo!

Sjedeći na klupi razgovarao sam sa Zrnom i reče mi: "Kako je teško gledat utakmicu s klupe". Meni je bilo malo lakše, jer sam osjetio ritam utakmice i vidio da možemo i pojačat ako je potrebno, unatoč visokom ritmu. Na kraju se vidjela naša složnost i radost, kraj utakmice smo dočekali na nogama, zagrljeni. FINALE JE NAŠE!

Večeras se lakše spava, spavamo s medaljom, ali izgubiti finale ne znači da smo osvojili srebro. Srebro se osvaja u polufinalu, a mi želimo osvojiti i "nešto" u finalu!

Kako protiv Njemačke? S još većim motivom nego protiv Mađarske. Uz to - raskokodakali su se o golu Nikše Kaleba protiv Grčke. Navodno je to bilo nesportski. Zaboravili su, da su takav isti gol, koji je postigla Anja Anderssen, proglasili atrakcijom, a kad to napravi netko od konkurencije, onda je to nesportski? U rukometu za nesportsko ponašanje postoje i kazne, ovaj put nije bilo nikakve kazne, jer nije prekršeno ni jedno pravilo. Mogli su se bar sjetiti da je utakmicu Grčka - Hrvatska sudio njemački sudački par, te ih na tečnom njemačkom upitati bar za mišljenje.

Da sam kojim slučajem gol postigao glavom, gol bi bio priznat, a ja bih dobio 2 minute isključenja. Međutim, kad već ne igramo za veliku lovu kao njemački igrači, onda bar priuštimo neko zadovoljstvo našim navijačima (Balićeva šrauba s 9 metara, Metličić - Džomba cepelin...)

Na kraju krajeva, mogli su razglabati o drugoj vrsti nesportskog ponašanja, a to je da i drugima treba priznati određenu kvalitetu, ma kolika ona bila. Naime, radi se o tome da su svi treneri prije OI dali svoju prognozu o osvajačima medalja. I svi su nabrojali po 3 reprezentacije kao osvajače medalja, samo je francuski trener iza rednog broja 1 stavio: Francuska, iza rednog broja 2 je stavio crticu, iza rednog broja 3, također crticu. Sada se ta crtica, zapravo - sportska bahatost - obija Francuzima o glavu pa umjesto za zlato igraju za 5. mjesto.

Nijemci o tome ni riječi. Izgleda da ih previše svrbi kad se spomene Hrvatska. Još jednom pozdrav sa Olimpijskih igara!

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!