Vrdoljak nije propustio šansu

Veličanstvenu pobjedu hrvatskih rukometaša ništa ne može zasjeniti, no teško je ne spomenuti ono što će se neminovno dogoditi narednih dana. A to je guranje pred objektiv i pripisivanje zasluga. Od čelnika Saveza, koji sustavno rade na uništavanju ovog sporta i kojima se "dogodilo" da se rodila šampionska generacija sa srcem poput Mount Everesta, do mnogih političara i foteljaša koji će se htjeti ugurati na zajedničku sliku.

Foto: Nikola Movrić

Sve to jasno je najavio i Antun Vrdoljak, koji se prvi smjestio na podij za slikavanje, između umoranih zlatnih junaka hrvatskog sporta. Postavio se u pozu za slikanje na centralno mjesto, kao da je htio poručiti "vidite što sam napravio", dok su čak i Lino Červar i Irfan Smajlagić sa strane promatrali veselje svojih i naših heroja.

Možda ćete reći da nije trenutak za ovakve vijesti, no zar ima imalo poštenja u tome da ovoj rukometnoj momčadi bilo tko oduzme barem milimetar zasluga za ono što su postigli. Najmanje Vrdoljak, Kavran ili Gobac, ma koliko se pokušavali ugurati u sliku.

Svaki miligram ovih zlatnih medalja krvavo je zarađen i zaslužen. I ona nije ničija nego Losertova, Šolina, Matoševićeva, Kalebova, Balićeva, Lackovićeva, Zrnićeva, Vorijeva, Dominikovićeva, Džombina, Vukovićeva, Špoljarićeva, Golužina, Špremova, Metličićeva, i onih koji su bili uz njih (Sulić, Ćavar, Kelentrić...). I onog velikog, najvećeg - LINA ČERVARA, njegovog prvog pobočnika Irfana Smajlagića i liječničkog tima koji je radio 24 sata dnevno.

Ovi momci imaju na što biti ponosni, jer postali su - besmrtni! Samo oni. Hvala im na tome. Samo njima!