Poljubac sreće i novi život za Francuze

Iskusni sastav Claudea Oneste, obogaćen s nekoliko vrlo dobrih mlađih igrača, imao je najtrnovitiji put od svih polufinalista, no ipak su prošli bez značajnijih rana.

Foto: EPA

Ako je itko u Tunisu navikao na utakmice odluke, to su upravo Francuzi, koji su ih dosad na ovom prvenstvu imali čak četiri. Zakomplicirali su si život već u drugom kolu prvog kruga, šokantnim porazom od 20:19 protiv Grčke, kolo kasnije odigrali su 26:26 s domaćinima, a onda je krenula serija u kojoj poraz znači kraj.

U posljednjem kolu prvog kruga su u izravnom dvoboju za prolaz s 32:26 eliminirali Dance, a u drugom krugu su krenuli sa samo jednim bodom i popravili stanje pobjedama nad Rusijom (25:22) i Češkom (31:26).

No, sve to ne bi bilo dovoljno za polufinale da vrata nisu otvorili Česi, pobjedom nad Grcima u posljednjem kolu drugog kruga. Francuzi su to iskoristili s 26:26 protiv Slovenaca, u još jednom svom malom finalu, što im je bilo dostatno za nastavak puta i veliki izazov protiv paklenih. Onesta je mogao odahnuti - da nisu prošli, završio bi svoju misiju na reprezentativnoj klupi otkazom nakon prvenstva, bez osvojenog trofeja u skoro četiri godine...

Ovako francuski stroj ide dalje. Kao i za sve ostale, susret s aktualnim svjetskim i olimpijskim prvacima bit će dodatni motiv za francuskog izbornika i njegove igrače, a dočekuju ga fizički i mentalno spremni nakon što su preživjeli sve spomenute turbulencije.

Dok je kod nas bolnica, a Stanislav Peharac vjerojatno ne spava, u francuskom taboru su mirni. Oni su svoju nevolju saznali prije prvenstva, kad im je otpao pivot Bertrand Gille, važan u obrani i napadu, dok je ista sudbina zadesila jakog vanjskog pucača Cazala, kojeg zbog ozljede nije bilo ni na OI u Ateni.

Foto: EPA

Ostali su ipak izdržali, što nije lako kad je na okupu toliko 30-godišnjaka i starijih - Omeyer, Kervadec, Anquetil, Abati i veliki gazda Richardson su tu već desetljeće, s nizom velikih natjecanja "u nogama". Dinart i Fernandez su tek nešto mlađi, a svježinu donose sjajni Karabatić, koji sve brže od Richardsona preuzima ulogu vođe, te Narcisse i Guigou. Ako nisu vani, u Njemačkoj ili Španjolskoj, važno klupsko iskustvo skupili su kod kuće, u jakom Montpellieru.

U obrani će za paklene najvažniji cilj biti limitiranje Richardsonovih i Karabatićevih proigravanja na najmanju moguću mjeru. Dosad su se obojica u ovom segmentu dosta iskazali - Richardson ima 19, a Karabatić 16 asistencija na prvenstvu.

Glavna prijetnja izvana bit će Jerome Fernandez, Dominikovićev suigrač u Barceloni, dok su na krilima glavni Anquetil i Guigou. U napadu, pak, Balić i društvo trebaju pronaći rupe u francuskoj obrani 5-1, u kojoj su najčvršće karike u sredini snažni Dinart i Kervadec, dok Richardson ili Karabatić naprijed najčešće vrebaju ukradenu loptu.

Opasnosti ima dovoljno, a ne treba smetnuti s uma da bi Francuzi posebno jaki mogli biti tek sad, kad su se nekako izvukli i dobili novi život. No, ova generacija hrvatskih reprezentativaca iza sebe ima već jedno pozitivno iskustvo sa sutrašnjim suparnicima, pobjedu u skupini prvog kruga na SP-u u Portugalu, dok su Francuzi svoje četiri pobjede u međusobnim susretima ubilježili prije nego su se pakleni zahuktali, posljednji put na EP-u 2002. u Švedskoj.

Obzirom na prognoze prije prvenstva i uvrštavanje obje reprezentacije među glavne kandidate za krunu, ovaj susret mogao bi se titulirati finalom prije finala. Dvoboj dva posljednja svjetska prvaka (Francuzi 2001. kod kuće, Hrvatska dvije godine kasnije u Portugalu) to i zaslužuje, bez obzira na dužno poštovanje Tunižanima i Španjolcima.