Vatreni najavili vatru

Nevjerojatno je kako se nama nikad ništa ne može poklopiti onako kako bismo željeli. Prvo je reprezentacija Hrvatske uglavnom igrala u stilu "Bože me sačuvaj", nikome nije bilo jasno što se događa sa igračima koji su "pokorili" svijet. I onda je došla ta utakmica s Njemačkom, koju su naši odigrali solidno, čak vrlo dobro. E, ali da sve ne bi bilo u najboljem redu, pobrinula se kiša, koja je upropastila spektakl.

Ulf Kirsten na zemlji, Robert Kovač odnosi loptu (Snimio: Dražen Patarčić)

Ne samo zbog mizerne posjete Maksimiru, na koji su došli oni doista najuporniji, već i zbog nogometa, koji zbog "vaterpolo situacije" nije bio na nivou na kojem je mogao biti. Pogotovo se to odnosi na igru naše momčadi u prvom dijelu, kada su se "vatreni" ugasili uslijed potopa... U drugom poluvremenu, kada se nebo malo smilovalo, došla je do izražaja naša kreativnost u odnosu na njemačku snagu. I, na kraju, malo je nedostajalo da ne uzmemo "tri boda". Zato, nakon sraza sa "Elfom" imamo pravo na zadovoljstvo.

Što smo, dakle, vidjeli te kišne srijede u Zagrebu? Ništa posebno, ništa spektakularno, a opet dovoljno optimistično. Ono što je vašem reporteru najviše upalo u oko, jesu dva igrača, koji u "vatrenom stroju". Prvi je Igor Štimac, drugi Niko Kovač. Zaista je nevjerojatno kako Štimac jednostavno, svrsishodno i za ekipu korisno igra nogomet. Mnogima je njegov nogomet "dosadan", ali upravo u tome jest poanta. Po onakvoj kaljuži ljepoti je zabranjen ulaz, stoga Štimac nije "fantazirao" sve, ali baš sve akcije rješavao je najboljim mogućim rješenjima. Toliko suvereno, na samo njemu svojstven "frajerski način" posložio je našu obranu, zaključavši apsolutno sve prilaze našem golu. S pravom su se mnogi pitali "je li netko vidio Bierhoffa", kojega je Štimac pospremio u džep. Što se pak tiče Nike Kovača, njegove sposobnosti i kvalitete nikad i nisu bile sporne.

Šuker je pokazao veliku želju, no lopta nije htjela u gol (Snimio: Dražen Patarčić)

No, do sada je uvijek bio nekako po strani, u srijedu je protiv "svojih" pokazao i dokazao da je njemu mjesto u reprezentaciji - zacementirano. Trka, agresija, lucidnost i na kraju pogodak s pravom su ga promovirali u prvo ime susreta. Odlaskom Zvonimira Bobana, "ispomoć" Aljoši Asanoviću je više nego potrebna. Za tu poziciju Niko je kao rođen, jer on nema problema s igrom u oba pravca. Ni u obrani ni u napadu neće zakazati.

Ni ostali nisu bili daleko lošiji, baš suprotno. Stipe Pletikosa je također rješenje za duže vrijeme, usprkos čudnom pogotku koji je primio. Ne može se ga kriviti zbog toga, makar ostaje dojam da je možda i mogao ono skinuti. Nema veze, skinut će drugom prilikom, sve ostalo što je odradio bilo je vrlo sigurno. Ostatak momčad pružio je, zapravo, ono što se i očekivalo. Jedino su naši strijelci, Alen Bokšić i Davor Šuker zakazali kada je bilo najpotrebnije. U trenucima kada je Nijemcima trebalo zadati posljednji, pobjedonosni udarac, ni Boka ni Šuki nisu se najbolje snašli. Da jesu, pobjeda bi bila sjajna nagrada za sav trud, ali i ovako je ispalo dobro. Čak, što se tiče Bokšića, evidentno je da njego motiv, volja i želja idu uzlaznom putanjom. I nećemo previše birnuti, ako ne bude ozljeda, za napadački red, za koji ima još dovoljno kvalitetnih kandidata.

Bierhoff pada između Asanovića i Nike Kovača (Snimio: Dražen Patarčić)

Nakon svega, ostali smo uvjereni da se opet, polako ali sigurno pali ona poznata atmosfera oko reprezentacije koja nam je donijela toliko veselja. Bilo je dosta sivila i depresije, vrijeme je da sve ono loše pospremimo iza sebe i krenemo dalje. Opet se nešto događa, opet ljudi vjeruju da Hrvatska nije "mrtva". Jasno, glupo bi bilo ustvrditi kako će nakon jedne jedine utakmice, u kojoj čak nismo ni pobjedili, sve biti u najboljem redu, ali da stvari idu na bolje, to je, valjda, jasno. Oslobodili smo se "naslijeđa prošlosti", počeli gledati prema onome što dolazi. Baš kroz Štimca i Niku Kovača može se ocjeniti ova utakmica. Nosioci igre "vatrenih" još uvijek nisu rekli posljednju riječ, još ne žele reći zbogom, barem ne svi. A, oni koji su tu ili koji će tek stići, gore od želje da se pokažu i dokažu, zapravo da opravdaju igranje u momčadi koja ipak nešto značiu europskom i svjetskom nogometu. Zajedno će, sa "mixanim" snagama krenuti po nove pobjede. Znakovita je ta srijeda i po vremenu. Valjda je "ono" bio oproštaj sa turobnim i tmurnim vremenima, najava sunca je tu. Kad smo se izvukli iz onog blata i u drugom dijelu u potpunosti nadigrali Nijemce, onda treba vjerovati u bolje dana. "Vatreni" plam nije ugašen, iako je u posljednje vrijeme tek tinjao. Sada očekujemo "razgorijevanje". Idemo dalje, čekamo pobjedu, koja će samo poboljšati raspoloženje.