Da Bog da se ne ponovilo...

Da vam postavim jedno nenagradno pitanje (prelagano je da bi za njega dijelili nagradu). U kojoj to zemlji pobjednici Davis Cupa za nagradu ostanu bez izbornika? Odgovor je naravno - u Hrvatskoj. Samo kod nas se može dogoditi da najbolji igrač ujedno mora biti i izbornik, da mora biti na klupi suigrača u trenucima kada se mora psihički i fizički pripremati za svoj meč i da se taj njegov suigrač u kriznim trenucima mora sam boriti protiv protivničkog igrača, publike, izbornika...

Foto: Igor Jurišić

Mario Ančić izgubio je prvi set protiv Jurgena Melzera, u drugom je odmah izgubio servis i u svom sljedećem servis gemu ponovno bio suočen sa novim break loptama. Kola su opasno krenula nizbrdo. Na austrijskoj klupi Muster je skakao kao sumanut na svaku spornu sudačku odluku, na sve moguće načine bodrio je svog igrača i vršio pritisak na suce kad je trebalo i kad nije, a naša klupa je u tim trenucima bila prazna. Na njoj nije bilo nikoga tko bi na bilo koji način pomogao Mariju, jer je Ljubo iz objektivnih razloga morao otići nešto prigristi, kako bi imao energije za svoj meč s Koubekom. Zar smo se stvarno morali dovesti u tu situaciju? Zar nismo takvo nešto mogli ranije predvidjeti? U tim trenucima žalosno je bilo gledati našu praznu klupu i Marija koji se sam bori protiv Austrijanaca.

Foto: EPA

Na sreću, Mario je pokazao kakav je borac i okrenuo je izgubljeni meč. Hrvatska je povela 1:0, a lako je moglo biti 1:0 za domaćina. Nakon meča smo ga pitali da li mu je u kriznim trenucima smetalo to što nije imao nikog na klupi, na što je skromno odgovorio da nije i da su tu u pozadini Čilić, Cerović, doktor i ostali, koji su skakali na svaki poen. Nažalost, nitko od njih nije u stanju dati koristan savjet u trenucima kad se meč lomi, nitko od njih ne može protestirati na sudačku odluku. Ovaj puta smo imali saveznika u austrijskoj zemlji, toj zemlji koja je trebala biti ključno oružje kojim će Austrijanci zaustaviti naše gromovite servise. Jedino se na zemlji priznaju tragovi loptice, a tijekom Ančićevog meča bar u pet navrata su prvobitne odluke linijskih sudaca promijenjene u našu korist. Jedna od tih promijenjenih odluka koštala je Melzera breaka u petom setu. Do kraja meča više se nije oporavio.

Nakon Ančićevog boda i Ljubi je bilo puno lakše. Publika je bila kudikamo tiša nakon, po njih razočaravajućeg prvog meča, a i Muster je vrlo brzo uvidio da Koubek nema što tražiti sa ovako opuštenim Ljubičićem te se i on primirio i rijetko ustajao sa onog stolca, koji mu je bio tako vruć u prvom meču. Hrvatska je tako došla do vrijedne pobjede, koja nam daje za pravo nadati se obrani naslova pobjednika Davis Cupa ove godine i koja nam i sljedeće godine osigurava nastup u elitnoj skupini. Mariju i Ivanu nije smetalo to što su u Grazu bili prepušteni sami sebi, no smetalo je meni...Užasno mi je smetalo kao prosječnom hrvatskom navijaču, kao osobi koju su uspjesi Davis Cup reprezentacije činili tako ponosnim. U više od 100 godina Davis Cupa, samo je 12 zemalja osvajalo ovo prestižno natjecanje. Hej ljudi, samo 12, a među njima je i mala Hrvatska! I mi onda te dečke ostavljamo bez izbornika. Ne znam tko je kriv zbog toga, a ni ne zanima me. Nije mi namjera nikoga prozivati. Sve što želim je da se ovakvo što više nikada ne ponovi. Ivan i Mario to nisu zaslužili.