Japan - Uvijek idu "na glavu"

Ne zvuči pretenciozno ako kažemo da bi vrlo skoro jedna od asocijacija mogao biti i nogomet. Iako je japanski nogometni savez osnovan još davne 1921. i unatoč činjenici da je 1968. Japan osvojio broncu na Olimpijskim igrama u Mexico Cityu, dugo vremena nogomet je u Japanu bio na margini.

Pravi boom nogomet u Japanu doživio je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, posebice nakon osnivanje profesionalne J-lige, 1993. Tako su između ostalog u zemlji izlazećeg sunca nogometnu mirovinu dočekali Dragan Stojković, Zico, ...

Što se tiče reprezentacije i nastupa na Svjetskim prvenstvima, Japanu će nastup u Njemačkoj biti treći uzastopni na Svjetskom prvenstvu. Svoj prvi nastup Japanci su imali 1998. u Francuskoj, kada su također bili naši protivnici u grupi. Vjerojatno se još se svi sjećaju sparnog lipanjskog popodneva u Nantesu, sjajne Ladićeve obrane i Šukerova gola za minimalnu pobjedu od 1:0.

Na Svjetskom prvenstvu pred domaćom publikom 2002., Japanci su pod vodstvom francuskog izbornika Philippea Troussiera, ostvarili dosad najveći uspjeh na Svjetskom prvenstvu, plasiravši se u osminu finala, pobjedivši u grupi Tunis i Rusiju, što su im dosad i jedine pobjede na Svjetskim prvenstvima.

Nakon odlaska Troussiera s klupe, Japanci za izbornika imenuju brazilsku legendu Zica, koji je zadnje godine svoje igračke karijere proveo upravo u Japanu. Iako je u početku bio pod udarom japanskih medija, pod njegovim vodstvom Japanci 2004. osvajaju prvenstvo Azije, svladavši u finalu domaćina Kinu s 3:1.

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, Japan je osvojio prvo mjesto u skupini ispred Irana, Bahreina i Sjeverne Koreje. U šest utakmica, Japanci su ostvarili pet pobjeda, uz gol razliku 9:4. Jedini poraz doživjeli su od Irana u Teheranu. Prethodno su u prvom krugu kvalifikacija ostvarili svih šest pobjeda u susretima s Omanom, Indijom i Singapurom.

Kao glavna odlika Japanaca ističe se iznimna borbenost i požrtvovnost. S druge strane, Japanci su još uvijek dosta tehnički limitirana momčad iako su pod vodstvom Zica dosta napredovali i po tom pitanju. Jedna od velikih prednosti koju bi Hrvatska mogla iskoristiti je visina tj. loša igra glavom.

Gledano po linijama, mnogi kao najveću snagu Japana ističu vezni rad na čelu sa trenutno najboljim japanskim igračem, Shunsukeom Nakamurom, članom Celtica. Uz njega tu je i najveća japanska zvijezda, Hidetoshi Nakata iz Boltona. U veznom redu ordiniraju još dva internacionalca, Koji Nakata iz Marseilla i Junichi Inamoto iz West Bromwich Albiona.

Najveći problem Japana su napadači o čemu svjedoči i podatak da su u šest utakmica u kvalifikacijama zabili ne baš impresivnih devet golova. Kao najbolji napadač ističe se Masashi Oguro iz novog prvaka Gambe Osake iako je tu i poznatiji Naohiro Takahara, igrač HSV-a.

Da zaključimo, ne treba bježati od činjenice da Hrvatska ima bolju momčad i da je u susretu s Japanom apsolutni favorit, no isto tako svako eventualno opuštanje moglo bi završiti kobno.