Bonačiću novi ugovor i odriješene ruke

Iako će Bonačić dobiti prigodu složiti momčad koju će povesti u narednu sezonu, jasno je da financijska situacija u klubu ne omogućava snivanje grandioznih snova ni sljedeće godine. Bonačić je naznačio da će prihvatiti ponudu čelništva kluba, no s čime će raspolagati dogodine?

Ova sezona je pokazala u Hajdukovoj svlačionici leži doista gomila "škarta", igrača koji ničim ne zaslužuju dres kluba kao što je Hajduk, što je opet odgovornost uprave i stručne politike kluba koja je posljednjih godina jako loša.

Foto: Bruno Karadža

Paradoksalno je da se Hajduk prošloh godina hranio "zakrpama" sa svih strana, dovodio svakave igrače sa svih strana, a istovremeno su kadeti i juniori bili "strah i trepet" svim vršnjavima u državi. Danas Hajduk na raspolaganju ima velik broj niti dvadesetogodišnjaka, nedvojbeno talentiranih i zasigurno velikih kapaciteta, ali ono što im najviše nedostaje je - pravi trener i žestoki seniorski rad.

Ukoliko se Bonačić odluči na "put mladosti", on sigurno neće biti posut ružama. Poznato je da hrvatski nogometni tinejdžeri sazrijevaju puno kasnije nego njihovi vršnjaci iz Ajaxa ili Arsenala, stoga će i odgovornost trenera koji će ih voditi sljedeće sezone biti vrlo značajna.

Hajduk će u narednoj sezoni ostati bez Pletikose, koji se vraća u Šahtar i Ercega, koji će okončati karijeru, a od onih koje bi Hajduk eventualno htio zadržati, ugovori ističu Kranjčaru, Blatnjaku i Cimirotiču.

Foto: Bruno Karadža

Od ostalih igrača, dobro informirani izvori otkrivaju da su Režić, Šuto, Hrman, Deranja, Ćaćić, Munhoz, Granić i Balić na "vrlo tankom ledu" i da će klub sve učiniti da ih se riješi.

"Mlada garda" iz ove sezone, Bartulović, Grgurović, Marčić, Čutuk, Kalinić, Bušić i Jelavić, trebala bi sljedeće sezone dobiti puno povjerenje, ali i obvezu, a bit će zasigurno pojačana i "svježom krvlju" iz juniorskog pogona, poput Makarina, Peze, Bačelić-Grgića, Selaka, vjerojatno i još ponekog.

No, mladim snagama predsjednik Branko Grgić i njegova Uprava morat će pridodati i neko provjereno, iskusno i autoritativno ime, koje će se slušati, čija će se poštovati. Upravo ono što je Zoran Mamić donio ovosezonskom Dinamu, ili što su Asanović i Štimac bili Mornaru i Rapaiću sredinom devedesetih.

U suprotnom, koliko god talentirana bila, i ova Hajdukova mlada generacija ostat će neiskorištena i nezapamćena. Nekakve prinove se spominju, no korisnije bi Hajdukovim poletarcima bilo dovesti dvojicu "pravih" igrača, nego ih okruživai "poluproizvodima" od kojih ne mogu ništa naučiti. Osim možda koji sistem odigrati u kladionici.

Ukoliko se Hajduk upusti u avanturu "stvaranja momčadi za budućnost", zahtjevat će to simbiozu svih razina funkcioniranja kluba. I povjerenje u momčad i stabilnost trenerske funkcije i strpljenje navijača. No, koliko je hrvatska sportska javnost uopće spremna za dugoročne ciljeve?