SP 2006.

Hrvatska: Nesklad kvalitete i očekivanja

Tomislav Pacak • petak, 09.06.2006.

Reprezentacija Hrvatske kratko je na svjetskoj sceni, ali i u to malo vremena ostavila je dubok trag na nogometnoj karti Globusa. Treće mjesto iz 1998. godine zlatnim će slovima ostati zapisano u analima hrvatskog nogometa, no istodobno će još godinama biti veliko opterećenje novim generacijama...

Nakon grandioznog uspjeha u Francuskoj, Hrvati od svoje nacionalne selekcije imaju izrazito visoka očekivanja. Iako svi guraju priču kako je veliki uspjeh i sam plasman na svjetsku smotru, istodobno se priča o tome da je "minimalni cilj" ulazak u drugo kolo. I jasno je već sada, Hrvati se neće pomiriti s ispadanjem u prvom krugu, tražit će se "glave" i pričat će se o neuspjehu.

To je naslijeđe koje su ostavili Boban, Šuker, Prosinečki i društvo, a s kojim se nije lako nositi novim generacijama. Hrvatska više nema tako kvalitetnu momčad, no traži se barem sličan podvig. Optimizam Hrvata podgrijali su odlični nastupi u kvalifikacijama, pod vodstvom novog izbornika Zlatka Kranjčara "kockasti" su se među prvima u Europi plasirali na SP, pobijedivši pritom na putu dva puta moćnu Švedsku, dok je Bugarska svladana uvjerljivo usred Sofije. Da se radi o čvrstoj, kompaktnoj ekipi odličnog timskog duha potvrdili su i prijateljski ogledi s dvije najmoćnije selekcije svijeta, Brazilom (1:1) i Argentinom (3:2).

U pripremnom razdoblju stručni stožer odlučio se za velik broj utakmica, a mnogi kritiziraju takav plan zbog umora koji donose utakmice, ali i silna putovanja. Hrvatska nije briljirala u tim dvobojima, pobjeda protiv Austrije od 4:1 zasjenjena je remijem protiv Irana (2:2) te porazima protiv Poljske (0:1) i Španjolske (1:2). Ipak, Hrvatska ni u tim susretima nije izgledala loše, no potvrđena je teorija da izbornik raspolaže s 13-14 vrlo kvalitetnih igrača, dok je klupa - prosječna.

Zlatko Kranjčar vratio je Hrvatima prepoznatljivi stil, kroz sustav 3-4-1-2 koji prema potrebi postaje 4-3-1-2 pokušava se igrati napadački, s kvalitetnom organizacijom igre. Hrvatska najviše radi preko krila, pogotovo desnog gdje caruje Darijo Srna, a u izbornikovoj viziji važnu ulogu playmakera ima Niko Kranjčar. Glavne uzdanice momčadi su, uz Srnu, nezamjenjivi Dado Pršo u napadu, Igor Tudor i kapetan Niko Kovač kao defanzivni vezni, te Robert Kovač kao zapovjednik obrane.

Obrana je najjači dio hrvatske selekcije, uz Juventusovog Kovača tu su i Milanov Dario Šimić te Herthin Josip Šimunić. Marko Babić prvi je izbor na lijevom boku, a Prši društvo u napadu najčešće radi Ivan Klasnić, dok je prvi do njih Ivica Olić.

Jasno je da ova Hrvatska nema kreativnost one iz '98., kao ni pojedinačnu kvalitetu, no kompaktnošću mnogo toga uspijeva nadoknaditi. Zajedništvo je najveći adut ove momčadi koja ima dovoljno talentiranih igrača poput Prše, Srne ili Kranjčara koji su sposobni kreirati neprilike protivnicima i tako iskoristiti kvalitetu i iskustvo obrambenog dijela momčadi.

U Njemačkoj Hrvate čeka teška skupina s peterostrukim svjetskim prvakom Brazilom, neugodnim Japancima i "nabrijanim" Australcima. Hrvatska je po renomeu, pa i po kvaliteti, druga momčad te skupine, no to će trebati dokazati i na terenu...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!