Union Olimpija - Cibona: Tragični McCullough i Cibonina glupost

Od početka sezone govori se kako domaće plus jedna gostujuća pobjeda vode sigurno u drugi krug Eurolige. Nadali su se u Tornju kako do te gostujuće pobjede mogu doći eventualno u Pioniru ili Tivoliju, ali obje su pobjegle i to na sličan način - u produžetku. Razlika je ta što je Cibona u Beogradu ipak imala manje šanse nego u Ljubljani, Olimpija im je s dvije ruke ponudila pobjedu, ali što to vrijedi kada ju "cibosi" nisu znali uzeti.

Foto: Nikola Movrić

Možda će se upravo ove dvije utakmice pokazati presudnima i možda upravo zbog njih Cibona ne prođe u drugi krug, ali nitko osim njih samih neće im biti kriv. Imali su priliku, nisu ju iskoristili, sada je na njima da se vade. Sve je jasno, u Domu Dražena Petrovića mora se pobijediti Joventuta i Partizana, a kao bonus za ovaj poraz dobro bi došla pobjeda nad Panathinaikosom već idući četvrtak. Uz te tri pobjede, bili bi jednom nogom u drugom krugu, a u slučaju jednog poraza (ako baš mora, onda protiv Grka), morat će se uzeti jedna pobjeda vani što će biti strašno teško. Gostovanja u Tel Avivu i Malagi nisu mjesta gdje možete imati neku veću nadu, a sigurno je lakše bilo doći do pobjede u Ljubljani protiv Olimpije nego što će biti u Rimu protiv Lottomatice. Šest pobjeda lako moguće neće biti dovoljno i sedma je imperativ... Samo gdje ju izboriti...

I u ovom susretu pokazalo se da kad Wright ima dan, Cibona uglavnom pobjeđuje, no on je danas od samog starta bio van utakmice. Nešto je odigrao u razdoblju Ciboninog povratka u posljednjoj četvrtini, ali nedovoljno za igrača koji je u samom vrhu MVP poretka. Na početku utakmice u ritmu je bio Chris Waren koji je sjajno krenuo i bio praktički jedini igrač u plavom dresu kojem je nešto polazilo za rukom. Internacionalna petorka Cibone (Kus, Wisniewski, Warren, Wright, Bader) nije iskoristila nervozno otvaranje domaćina i već u prvoj četvrtini nije se uspjela rezultatski odvojiti.

Ništa se nije mijenjalo do kraja poluvremena, i dalje je Cibona igrala prilično slabo, ali niti Olimpija nije briljirala i nazočni u Tivoliju i uz male ekrane "uživali" su u slaboj utakmici. Malo ozbiljnija europska ekipa već u prvih 20 minuta stvorila bi pozamašnu prednost protiv bilo koje od ove dvije momčadi s ovakvom igrom i to je davalo nadu da će biti bolje u drugom dijelu.

Foto: Nikola Movrić

Nešto bolje Cibona otvara drugo poluvrijeme i preuzima vodstvo nakon minus pet na odmoru, ali kratko je trajalo. Onda slijedi katastrofalno razdoblje u igri Zagrepčana, Olimpija od 23. do 27. minute radi seriju 18:2 i odlazi do visokih 58:45. U obrani je "curilo" na sve strane, pod koš su Ljubljančani prolazili kako su htjeli, lako izrađivali otvorene šuteve i činilo se kako se o pobjedi može samo sanjati. No Warren, Kus i Wright nekako spuštaju taj zaostatak i do pet poena te daju nadu našem prvaku.

U posljednjih deset minuta ovom trojcu priključio se i Bariša Krasić te Cibona na ulasku u posljednje četiri minute dolazi i do svega poena zaostatka nakon dvije trice u nizu Davora Kusa. Tri i pol minute prije kraja kreće "ludilo". Vrlo slaba sudačka trojka sudi Marku Miliču peti prekršaj, ovaj ne prestaje s prigovorima i zarađuje tehničku pa isključenje. Sve se to odvijalo kod vodstva domaćina 75:74 što Davor Kus sa šest slobodnih bacanja u nizu pretvara u 80:75 za Cibonu. Imala je Cibona i loptu sa strane, no odmah ju gubi.

Umjesto da mirno privedu utakmicu kraju, "cibosi" počinju komplicirati, lopte u napadu gube McCullough, koji je odigrao ispod svake kritike, i Wright i Olimpija se pomalo vraća u utakmicu. Agresivnom obranom Arslana na Kusu Ljubljančani ostavljaju Cibonu u napadu bezidejnom i 28 sekundi prije kraja Jurković zakucava za 80:80. U sljedećem napadu Lorbek krade loptu i nakon brzog prekršaja ubacuje oba bacanja za 82:80 te Ciboni ostaje šest sekundi za zadnji napad. McCullough kreće sam, uz prekršaj gubi koordinaciju i loptu te na tri sekunde do kraja susreta Warren radi očajnički prekršaj nad Arslanu. Turčin ubacuje tek jedno bacanje, Kus kreće na sve ili ništa i sa centra šutira na koš, ali onda Arslan radi glupost godine i na šutu faulira Kusa. Kapetan mirno ubacuje sva tri bacanja i donosi Ciboni produžetak.

U produžetku nije bilo ništa manje neizvjesno. Kod rezultata 87:87 Cibona ima napad, ali Krasić gubi loptu, a s druge strane Rannikko i Cebular s linije slobodnih bacanja donose Olimpiji 89:87. Nakon time-outa Cibona ima napad za barem produžetak, ali Krasić 11 sekundi do kraja početnički radi korake te Rannikko ponovno odlazi na liniju slobodnih bacanja. Ubacuje tek jedno, Olimpija vodi 90:87, no Cibona ne dolazi do šuta za tricu obzirom da Olimpija brzo zaustavlja Krasića, ovaj ubacuje jedno bacanje, Jurković hvata loptu i tri i pol sekunde do kraja odlazi na liniju slobodnih bacanja. Oba puta je precizan i Olimpija slavi 92:88.

Foto: Nikola Movrić

Previše gluposti je napravljeno da bi se došlo do pobjede. U utakmici u kojoj izgubite čak 27 lopti teško je i reći da ste zaslužili pobjedu, a samo zahvaljujući tome što su igrali protiv slabog protivnika, mogu zahvaliti činjenicu da su unatoč tome došli u priliku pobijediti.

Posebno poglavlje je Jerry McCullough koji je ponovno dokazao da nije čovjek dostojan uloge Ciboninog playmakera. Još jednom je odigrao vrlo loše, a u ovom susretu nećemo pogriješiti ako kažemo da je veliki dio krivice za poraz na njemu. U ključnim trenucima nije dobro reagirao, previše je griješio i nije donio momčadi ono što tada najviše treba - mirnoću. Dolaskom Wisniewskog i oporavkom Morovića, McCullough bi lako mogao ostati bez Ciboninog dresa. Cijena velika, promet mali...

No da ne ispadne samo Jerry kriv, u ključnim trenucima nije se iskazao niti Bariša Krasić, a u vrijeme provedeno u igri niti "uspavani" Marton Bader oji je poput promatrača pratio igrače Olimpije kako uzimaju skokove. Pohvalu zaslužuje tek veliki kapetan Davor Kus koji je sa 17/17 slobodnjacima izjednačio rekord Andrije Žižića u Euroligi te Chris Warren koji je dbro odradio svoj posao..