Kraljica, rocker i Pakleni

Kraljice, hvala ti!

Prva tri mjeseca definitivno je obilježila neponovljiva Janica Kostelić. Prije nego nas je u jesen napustila (nadajmo se privremeno), podarila nam je još par nezaboravnih sportskih trenutaka. Ne samo nama, već cijelom skijaškom svijetu. Sjajnu godinu započela je već na Sljemenu, legendarnim nastupom bez štapa vrijednim podija (Izvještaj) - tko to može osim Janice?! Na Sljemenu je, kao i obično, bila odlična atmosfera, što je sjajno u svojem viđenju "Snježne kraljice" sažeo suradnik Bruno Blumenschein (Link)

15. siječnja Janica je upisala novi veliki uspjeh, pobjedom u superveleslalomu (Izvještaj) objedinila je pobjede u svim skijaškim disciplinama - ne zvuči teško za Super Janicu, no drugima je - nemoguće. Veljaču je, pak, Janica rezervirala za ZOI u Torinu gdje je opet bila glavna zvijezda, bez obzira što ju je bolest spriječila da ponovi Salt Lake City. 18. veljače uzela je zlato (Izvještaj), potom je i bolesna obranila srebro u superveleslalomu (Izvještaj). Više zbog bolesti nije mogla, no zlato i srebro, uz tri zlata i srebro u SLC-u - hm, pa možemo biti zadovoljni, zar ne? Ma kraljica si, carica!

Janici tu, dakako, nije bio kraj - osvojila je premoćno Svjetski kup (Izvještaj), usput je i srušila svjetski rekord po broju osvojenih bodova u sezoni (Izvještaj). Što je još mogla uopće učiniti? Što je moglo još biti napisano o najboljoj hrvatskoj sportašici, a da već nije? Nižepotpisani je pokušao to u ovoj kolumni... Nije uspio.

Konačno Ivica!

Iako apsolutno nedodirljiva vladarica hrvatskog sporta, nije nas jedino Janica razveseljavala. Svoj najveći trenutak karijere, bez obzira na Mali globus, dočekao je njen brat Ivica koji je osvajanjem srebra u kombinaciji (Izvještaj) dosanjao dječački san. Bilo je predivno gledati kako se mladiću kojeg je sport nagradio najvećom nagradom za sva odricanja, muke i patnje kroz koje je prolazio, ako je itko tu medalju zaslužio to je Ivica Kostelić.

Koliko nam god Janica i Ivica bili dragi, uvijek smo posebno bili vezani za momčadske sportove. Stoga ne čudi što su rukometaši krajem siječnja i početkom veljače bili top tema hrvatskog sporta, još su nas jednom oduševljavali svojim igrama iako na EP u Švicarskoj nisu uspjeli uzeti medalju.

Rukometaši oduševljavaju i bez medalje

Pakleni su prije polufinala dobili niz teških i neizvjesnih utakmica... Červarovi momci su se iz utakmice u utakmicu borili s ozljedama, ali su i takvi u infarktnim završnicama dolazili do velikih pobjeda. Bilo je tako protiv Islanda, protiv Danske, a posebno slatko protiv Srbije i Crne Gore. Nažalost, Omeyer i Francuzi bili su pretvrdi u polufinalu (Izvještaj), no kao što je u svojoj kolumni istaknuo Bernard Jurišić, junacima se trebalo pokloniti. Ivano Balić još je jednom dokazao da mu nema ravnog, a ljepota njegovog rukometa opisana je u kolumni Čovjek koji je izmislio rukomet. A već i naslov dovoljno govori.

Incident s Bonačićem zasjenio HNL, pala Argentina

Kostelići i rukometaši - to su bile glavne priče prvog kvartala 2006. godine, no daleko od toga da je nedostajalo zanimljivosti i u drugim sportovima. Nogomet je uvijek broj jedan, no od siječnja do travnja vidjelo smo malo dobrog nogometa, a puno više - problema. Proljetna sezona HNL otvorena je derbijem između Hajduka i Dinama (Izvještaj) u kojem su Modri potvrdili tadašnju dominaciju nad slabim Hajdukom, no glavna priča ipak je bio incident u kojem je pretučen trener bilih, Luka Bonačić (Link na tekst).

Reprezentacija je, pak, na mini turneju u Hong Kong otišla s rezervama koje se nisu proslavile protiv Koreje (Izvještaj), no Kranjčaru je osmijeh na lice vratila velika pobjeda nad Argentinom (Izvještaj) u kojoj je sjajno debitirao Luka Modrić.

Ljubo još bolji nego godinu prije

Produktivni su na početku godine bili i Davis Cup asovi, posebno Ivan Ljubičić koji je sjajno krenuo u sezonu osvojivši Chennai (Izvještaj finala). Bila je to dobra najava za Australian Open gdje je konačno probio psihološke barijere Grand Slama te je dogurao do četvrtfinala pobijedivši Johanssona u osmini finala (Izvještaj), no dalje nije mogao zbog raspoloženog Marcosa Baghdatisa (Izvještaj).

Nije taj poraz previše omeo Ljubu koji je oduševio Zagrepčane pobjedom na premijernom izdanju Zagreb Indoorsa, u finalu je svladao Stefana Koubeka (Izvještaj) i tako nastavio tradiciju Gorana Ivaniševića na nekadašnjem dvoranskom turniru.

Nakon što su nekoliko mjeseci prije osvojili Davis Cup, hrvatski teniski junaci krenuli su uspješno u novi pohod na "salataru" pobijedivši u Grazu Austriju. Pamtit će se preokret Marija Ančića protiv Melzera, još više pobjeda u paru (Izvještaj), također nakon 0:2 u setovima.

"Ljubo" je sjajan nastup imao i u Miamiju, no Roger Federer opet je bio nedodirljiv u finalu (Izvještaj). Za razliku od tenisača, tenisačice nisu počele tako dobro, posebno ne Karolina Šprem na temu koje je Ivor Krapac napisao kolumnu Karolina, krajnji je čas... Nažalost, nije ni Ivor mogao pomoći...

Blanka fantastična u dvorani

U sjeni Janice fantastične rezultate ispisivala je i druga heroina hrvatskog sporta, Blanka Vlašić koja je briljantno odradila dvoranski dio sezone. Najveći pothvat napravila je preskočivši 205 centimetara U Banskoj Bystrici (Izvještaj), a na Svjetskom dvoranskom prvenstvu osvojila je srebrnu medalju (Izvještaj).

Cibonina simfonija

U tom dijelu godine oduševljavala je i Cibona koja se na pomalo čudesan, s(p)retan način probila u Top 16, a potom iznenadila cijelu Europu krenuvši s 3-0 u skupini s Panathinaikosom, Efes Pilsenom i Bennetonom. Posebno impresivna bila je pobjeda nad Bennetonom (Izvještaj). Cibonine predstave oduševile su Zagreb, Draženov dom bio je prepun na svim utakmicama, bila je to prava Cibonina simfonija, kao što je objašnjeno u istoimenoj kolumni. Nažalost, simfoniji je došao kraj kad su Vukovi poraženi u preostale tri utakmice, posebno bolan bio je poraz od Efesa kod kuće u utakmici koja je mogla donijeti Ciboni četvrtfinale. Tako blizu, a tako daleko...

Zanimljiva je bila i priča o Duji Draganji koji je dugo vagao između Katara i Hrvatske, te je na kraju odabrao Lijepu našu. Dok su se drugi dodvoravali sjajnom plivaču, "prvo pero" Sportneta, Bernard Jurišić, napisao je ponajbolju sportsku kolumnu godine (Link), konstatiravši ono što su mnogi mislili, ali se nisu usudili reći.

Krajem ožujka stigla je lijepa vijest iz Osake, Split je dobio organizaciju Svjetskog atletskog kupa 2010. godine (Link).

Da sumiramo - godina teško da je mogla započeti, od Janice, preko Ivice i rukometaša do Blanke, Cibone i tenisača, hrvatski sportaši nastavili su priču o 'najsportskijoj zemlji svijeta'. A da je uistinu tako, svjedoči i i preostalih devet mjeseci, koje ćemo obraditi u iduća tri teksta...