Gdje je nestao Ivan iz Dohe?

Ivanu se ponovno dogodio stari i na Grand Slam turnirima već puno puta viđeni rasplet. Ovo mu je bio jubilarni 30. nastup na četiri najveća, a zabrinjavajuće izgleda podatak da mu je čak 28 puta maksimum bilo treće kolo, što nije ni približno adekvatno njegovom igračkom ugledu i kvaliteti. Kako je i sam kazao nakon poraza, Ljubičić na Grand Slamu i Ljubičić na ATP Touru (ili u Davis Cupu) obično su dvije sasvim različite priče. Ona s ATP turnira redovito je puno ljepša.

Ljubo je u posljednje dvije sezone uglavnom naviknuo sebe i sve koji ga prate na najbolje moguće, no rani poraz u Melbourneu još jednom je skrenuo pozornost na crnu bilancu na Grand Slam turnirima. Dok je imao slabiji renking, često je bilo teško očekivati jači rezultat, ali uspjeh u prethodne dvije godine i proboj među prvih deset na svijetu, obogaćeni s lanjskim četvrtfinalom Australian Opena i polufinalom Roland Garrosa, davali su nadu da je Ivan probio i tu barijeru. Poraz od Fisha probudio je stare dvojbe.

Ljubo ni jutros, kao ni, primjerice, u prošlogodišnjem prvom kolu US Opena protiv Feliciana Lopeza, nije bio blizu svojeg najboljeg. Suparnik je pritom bitan, ali ne presudan. Lopez je lani u New Yorku odigrao odlično, Fish jutros dobro (ali ne sjajno), a ni jedan i drugi nisu bezazleni suparnici - no, teško da bi Ivanu izmaknula pobjeda da je bio pravi, kakav je bio puno puta u prethodne dvije godine ili početkom ove sezone dolaskom do naslova u Dohi. Na tim turnirima uvijek ide, na Grand Slamu nisu rijetke "crne rupe" već u ranoj fazi...

Da je Ljubo nedavno u Dohi igrao kao jutros protiv Fisha, teško da bi izvukao zahtjevne mečeve protiv Mihaila Južnjog i Robina Söderlinga ili dobio finale protiv Andyja Murrayja, da je u Davis Cupu igrao ovako teško bi Hrvatska prije dvije sezone stigla do velikog reprezentativnog trofeja... Ivan može i zna bolje i puno puta je odigrao bolje, angažiranije, življe nego u susretu s Fishom ili u brojnim drugim pokušajima na četiri najveća, što (a to je jutros i sam priznao) pokazuje da mu psihološki teret Grand Slam turnira još uvijek predstavlja značajno opterećenje.

Unutarnji ili vanjski pritisak je i dalje tu i ostat će tu sve dok će Ljubičić dolaziti na Grand Slam turnire kao jedan od vodećih nositelja (što će se, nadajmo se, događati još puno puta) i na njega će se prvi hrvatski reket trebati što prije naviknuti. Ivan je već pokazao da ima igru za Grand Slam turnire i da može daleko na četiri najveća, u igračku kvalitetu ne treba sumnjati.

Preveliki psihološki pritisak, krive odluke na terenu i pogrešan pristup u najvažnijim trenucima meča su drugi dio priče, onaj kojeg smo vidjeli i u dvoboju s Fishom ili lani na US Openu protiv Lopeza. Ako je u glavi tenzija zbog bilo kojeg razloga, poput nastupa na jednom od četiri najveća, uloge favorita protiv nominalno slabijeg suparnika ili tereta obrane velikog broja bodova, teško je tijekom cijelog meča ostati konstantan na servisu (jutros na uobičajenoj razini samo u prvom setu), a ni ostatak igre ne ide onako kako bi Ivan očekivao. Prvi hrvatski reket već je pokazao da može daleko i na Grand Slam turnirima i zbog toga je nakon ovakvog nastupa i ranog poraza razočaranje uvijek veliko, puno veće nego u vremenima kada nije bio među prvih deset na svijetu.

Vremena i prilika da se popravi slab omjer na Grand Slamu bit će još dovoljno, a pozitivno je što je Ljubo u ovom slučaju glavninu krivnje za poraz preuzeo na sebe svjestan da je puno toga trebalo biti bolje. Bez obzira što je protiv Fisha samo u prvom setu išlo po planu, u Ivanove igračke kvalitete ne treba sumnjati, niti ga razapinjati, ni prestati vjerovati da je sposoban za još nekoliko velikih rezultata na četiri najveća. Ukoliko je izvukao pouku iz ovog poraza, u narednim mjesecima moglo bi biti puno ljepših vijesti, poput onih iz odlične prošle sezone...