Ne ponovilo se

Trebao je to biti praznik nogometa, polufinale engleskog FA kupa. Liverpool i Nottingham Forest na Hillsboroughu, neutralnom stadionu, inače vlasništvu Sheffield Wednesdaya. Subotnje poslijepodne 15. travnja 1989. mnogima je, nažalost, bilo i posljednje.

Stadion u Sheffieldu, kao i mnogi drugi u to doba, nije izgledao kao engleski stadioni kakve ih danas gledamo u televizijskim prijenosima. Huliganizam je predstavljao ozbiljan problem, pojedine tribine još uvijek su imale mjesta za stajanje, a navijače su od travnjaka i igrača dijelile visoke žičane ograde koje su imale samo jedan cilj - spriječiti ulazak navijača na travnjak. Upravo ta njihova namjena pokazala se kobnom za stotine nesretnih navijača Liverpoola koji su toga dana namjeravali uživati u nogometu.

Gotovo nevjerojatan niz događaja, slučajnosti i loših procjena uzrokovao je katastrofu koja je i danas zabilježena kao najgora nogometna tragedija na britanskom tlu. Prva pogreška učinjena je već prilikom podjele ulaznica, kada je bilo jasno da manja tribina Hillsborougha, Leppings Lane, neće moći zadovoljiti potražnju za ulaznicama navijača Redsa. Usprkos prigovorima navijača i kluba, ništa nije učinjeno kako bi se to promijenilo.

Na dan utakmice prvi se problem pojavio u transportu navijača, pa su tako vlakovi koji su trebali dovesti navijače Liverpoola u Sheffield kasnili u dolasku. Mnogi od njih pred vrata su stadiona stigli tek nakon 14 sati, neki od njih i samo 15 minuta prije početka utakmice koji je bio predviđen u 15 sati.

U tim trenucima organizatori su napravili drugu veliku pogrešku, otvorivši vrata koja su inače bila predviđena tek za izlazak navijača sa stadiona. Samo nekoliko minuta prije početka susreta pred rotirajućim ulazima na stadion, gdje je osiguranje pregledavalo navijače, stvorilo se usko grlo u kojem je 5.000 navijača pokušavalo doći do zraka i do sigurnosti koje su trebale pružiti tribine (podsjeća li ovo nekoga na Maksimir i ulazak na istočnu tribinu?).

Incident je visio u zraku, policija je od organizatora zatražila odgodu početka utakmice kako bi navijače uvjerili da će stići na početak. Zahtjev je odbijen. Situacija je eskalirala iz minute u minutu, a sve odluke bile su u rukama jednog čovjeka, Davida Duckenfielda, glavnog nadzornika bez ikakvog iskustva u organizaciji ovako velikih utakmica. Kako je kasnije priznao tijekom istrage, Duckenfield nije znao što da učini, našao se u škripcu te naposlijetku donio jednu od najgorih odluka u povijesti nogometne igre. Naredio je otvaranje danas zloglasne „kapije C“.

Nakon Duckenfieldove odluke više nije bilo povratka. Val tisuća navijača nahrupio je na Leppings Lane tribinu, gdje ih je osiguranje trebalo zaustavljati i usmjeravati, ali iz neutvrđenih razloga i ta je karika u lancu osiguranja potpuno zakazala. Nezaustavljiva rijeka ljudskih tijela stala je gurati one navijače koji su već ranije dospjeli na tribinu, te ih pritiskati uz željeznu zaštitnu ogradu.

Navijači pritisnuti uz ogradu, njih nekoliko stotina, započelo je grčevitu borbu za život. Prema riječima preživjelih, deseci su umrli stojeći uz ogradu, njihov život doslovno je istisnut iz njih pod pritiskom mase. Mnogi su se pokušali spasiti usponom na gornju etažu tribine, otkud su im ruku spasa požurili ponuditi ostali navijači.

Oni snažniji i spretniji pokušavali su se popeti na zaštitnu ogradu i spasiti svoj život uskakanjem na travnjak. Na jednom je dijelu ograda napokon i popustila pod ogromnim pritiskom i velik broj navijača upao je na travnjak tražeći pomoć. Utakmica je prekinuta, a zatim je uslijedila još jedna šokantna reakcija Davida Duckenfielda.

Procijenivši da se radi o huliganima koji pokušavaju upasti na travnjak (!), poslao je osiguranje i policiju s psima da spriječi njihov ulazak. Stvorila se nezamisliva situacija. Policija je udarcima i svojim tijelima zaustavljala navijače koji su u borbi za goli život pokušavali dohvatiti sigurnost travnjaka. “Nisam znao da ljudi tamo pate i umiru“, izjavio je u istrazi Duckenfield, iako je sa svog radnog mjesta uz pomoć kamera imao najbolji pogled na čitavu situaciju.

Kapacitet Leppings Lane tribine zbog sigurnosnih je razloga bio smanjen s 2000 na samo 1600 stajaćih mjesta. Istraga je pokazala da je u trenucima tragedije broj navijača na tom dijelu stadiona dosegao nevjerojatnih 3000. Kako Duckenfield i njegovi suradnici nisu mogli procijeniti ozbiljnost situacije, do danas je nerazjašnjeno.

Zgniječeni i ugušeni pod pritiskom mase, život je toga dana izgubilo 94 navijača Liverpoola. Četiri dana kasnije ozljedama je podlegla i 14-godišnja djevojčica, a četiri godine potom konačan zbroj žrtava popeo se na 96, kada je nakon dugogodišnje kome umro još jedan navijač. Većina poginulih bila je mlađa od 30 godina, više od trećine ispod 20 godina starosti. Najmlađa žrtva tragedije u Hillsboroughu bio je jedan desetgodišnji dječak. Čak 766 ljudi pretrpjelo je lakše ili teške ozljede.

Nakon tragedije provedena je detaljna istraga koja je povjerena Lordu Peteru Tayloru i koja je rezultirala dokumentom nazvanim „Taylorov izvještaj“. Glavni zaključci tog izvješća imali su ogromnog utjecaja na promjene koje su uslijedile narednih godina i koje i danas možemo vidjeti na stadionima diljem Engleske i Europe. Upravo zbog "Taylorova izvještaja" engleski stadioni danas više nemaju zaštitnih ograda, a sva su mjesta na njima isključivo sjedeća.

Nakon provedene istrage, privatne tužbe podignute su protiv Davida Duckenfielda i još jednog od njegovih suradnika Bernarda Murraya. Duckenfield je u istrazi priznao da su neke njegove izjave bile lažne, ali su ga liječnici kasnije zbog bolesti proglasili nesposobnim za suđenje, te je on završio u policijskoj mirovini. Kako više nije bilo suđenja protiv Duckenfielda, odlučeno je da se neće nastaviti niti s progonom Bernarda Murraya.

Repovi tragedije u Hillsboroughu vuku se još i danas, a navijači Liverpoola na Anfieldu su podigli spomenik svim poginulima u toj strašnoj nesreći. Svaki put kad se prije utakmice čuje “You'll Never Walk Alone“, u srcima mnogih i dalje su žrtve iz 1989. godine. Može li i treba li slična tragedija biti opomena i Hrvatskoj da napokon učini nešto za sigurnost navijača na stadionima?