Rudiću, medalja

Skupina B: HRVATSKA, Australija, JAR, SAD

Noćas, odmah nakon što se Pepeljuga vrati u svoj dvorac, Hrvati će krenuti po svoju prvu medalju na Svjetskim prvenstvima. Još jedna bajka? Nadajmo se da nije. Za razliku od lanjskog EP-a u Beogradu i blago rečeno, šamaranja hrvatskog vaterpola, ovoga puta izbornik Ratko Rudić nije birao po godištu, već je pozvao sve što po njegovom mišljenju čini hrvatski creme de la creme. Nakon što je opao Dobud, mnogi su dignuli obrvu, no očito Ratko vjeruje u snagu centarskog dvojca Hinić - Smodlaka, stoga baš kao i Srbi, putujemo s dva centra.

Golmanski duo činit će Vićan i Pavić, otpao je nažalost Volarević, koji se pokazao u vrlo dobrom svjetlu ove sezone. U napadu ćemo se dosta uzdati u "bombe" Mihe Boškovića, vratio se i Barač, mladi Joković zna i može, samo da mu se ruka ne "smrzne". Od preostalih napadača tu se još nalaze Vrdoljak, Marković i Đogaš, dok su od bekova pozvani Kunac, Bušlje i Burić. Sve u svemu i nije loše, sigurno bolje nego u Beogradu. Možda su Srbija i Mađarska još uvijek znanstvena fantastika za nas, ali medalja, bilo kakvog sjaja, itekako je dostižna. Uz ozbiljan pristup sva tri preostala stanovnika naše grupe provest će se kao bosi po trnju, pa bi nas u četvrtfinalu trebala čekati Rumunjska. Prođemo li i to iskušenje (što je sasvim realno), polufinale bi donijelo spektakl protiv Srbije i utakmicu bez pritiska koju uz malo sreće, posloženih planeta, tarota, i malo čudo možemo - ipak, vratimo se u realnost. Nažalost, koliko god to okrutno zvučalo, još smo preslabi za nešto više od bronce, no i takav rasplet svi bi potpisali već danas; osim njih...i to je najvažnije...

Južnoafrička republika naš je prvi sparing partner i to je u biti sve što treba reći o njima. Upitna je samo gol razlika, došli su kao kanta za napucavanje i uglavnom će se svi na njima iživljavati. Zanimljivo je tek da ih vodi bivši POŠK-ovac Vlado Trninić. Australija je ipak dosta ozbiljnija momčad, što su nam i demonstrirali u Barceloni 2003. kada su nas eliminrali iz borbe za medalju. Ozbiljna su momčad koju predvode Mardsen, Neesham i figlioli i bit će nam glavni konkurenti za prvo mjesto. Nisu bezopasni, dokaz je i pobjeda protiv Crne Gore te Grčke, no još uvijek im se tu i tamo potkradu nerezonski šutevi koji ih često koštaju boljeg rezultata. Posljednja momčad iz skupine B je SAD a iz njihove ekipe najpoznatiji nam je bek Jesse Smith koji igra za zagrebačku Mladost. U momčadi se ističu i Varellas, Bailey, Azavedo i Powers. Nisu jaki ko Australci, ali moramo ih shvatiti ozbiljno, pošto imaju vrlo dobre pucače, a i fizički su jedna od jačih momčadi na turniru.

Skupina A: Srbija, Njemačka, Italija, Japan

Što reći o aktualnim prvacima Europe i svijeta? Srbija vjerojatno ima najkompaktniju momčad, fenomenalne napadače i bekove, vratare da ne spominjemo. Gdje početi, Šefik se još uvijek pojavi u noćnim morama iz Kranja, veterani Šapić, Ikodinović, Vujasinović i Savić mogu igrati i žmirečki, a tu je i mladi i iznimno talentirani dvojaz iz Partizana Filipović - Prlainović. Igraju strašnu obranu, odlično su uigrani, gotovo nedodirljivi, no mali upitnik je koliko su izgubili odvajanjem Crne Gore. Sve osim finala bio bi neuspjeh za ovu generaciju.

Svi ostali borit će se za drugo mjesto u skupini, a tu najviše šanse ima Italija koja se priprema za SP u Rimu za dvije godine. Od poznatijih tu su dakako Calcaterra, Bencivenga i Tempesti, pa zatim Felugo, Di Constanzo i Fiorentini. Medalja će u njihove ruke pasti vrlo teško, ali niti takav rasplet ne bi bio iznenađenje prvenstva. Njemačka se sigurno neće pomiriti s trećim mjestom, a u u toj borbi najveću pomoć trebali bi imati od Nosseka i Savića. Od opasnijih igrača tu su još Politze i Scherwitis. Japanci su simpatični, i to je sve.

Skupina C: Španjolska, Grčka, Rusija, Kina

Možda i najneizvjesniju skupinu predvode Španjolci i njihov zaštitni znak, kubanski centar Ivan Perez. Nas su "oprali" u Svjetskoj ligi, imaju vrlo dobru braću Valles i sasvim realno je očekivati njihov plasman u četvrtfinale. Glavni konkurenti su im Grci koji su vratili Chatzitheodorua, Vlontakisa i Deglinianisa, a dodamo li im i braću Afroudakis, Repasa, Mazisa i Milionakisa, jasno je da misle ozbiljno. Baš su nam Grci u Montrealu uzeli brončanu medalju i taj će rezultat sigurno htjeti ponoviti.

Rusija je pak u velikoj krizi i teško će na ovom prvenstvu do nekakvog hvale vrijednog rezultata. Čomakidze odlazi, baš kao i Balašov i Jacev te željno iščekuju mlade nade koje bi im pomogle u povratku na vrh, nažalost, ne ovaj put. Kina pak još uči pravila vaterpola.

Skupina D: Mađarska, Rumunjska, Kanada, Novi Zeland

Baš kao i u skupini A, i ovdje je sve jasno. Mađarska nema mane, već godinama Molnar, Kis, Kasas i Biros igraju zajedno, tu su braća Varga i Szecsi, a o njima najbolje govori čak sedam olimpijskih naslova, 12 europskih i dva svjetska zlata. Imaju čak četiri ljevaka u momčadi i strašno su neugodan protivnik. Odvoje li vam se na dva, tri pogotka utakmica je praktički gotova, a u napadu imaju mali milijun kombinacija uz česta uplivavanja i precizne šutere. Praktički su u finalu prije nego što je turnir i počeo.

Rumunjska je bila najugodnije iznenađenje EP-a s osvojenim četvrtim mjestom i pitanje je da li sličan podvig mogu ponoviti i u Melbourneu. Počeli su ozbiljno raditi, dosta igrača im igra u Italiji i Španjolskoj, a od najjačih aduta izdvajaju se Dunca, Bonca, Radu i Dinu. Kanađani će se boriti za treće mjesto s Novim zelandom i to će im biti jedina pobjeda u skupini.

Sve je dakle jasno. Istina, daleko smo od srebrne Atlante i samog vaterpolskog vrha. Ne igramo kako bi htjeli i imamo mali milijun pitanja, kritka i zamjerki na izbor, taktiku i igru naših. Ali opet, naši su... I tu nema pomoći. Srce uvijek kuca jače. Idemo, po pobjedu, po medalju, po zlato. Pa do kud stignemo. Sretno dečki, od srca.