Čije oči se u Zadru mažu?

Ova sezona je Zadru počela još u Zagrebu posljednjom utakmicom prošlogodišnjeg prvenstva Hrvatske kada je Cibona uzela presudnu pobjedu za ulazak u Euroligu. To je bila odrednica za tekuću sezonu jer se znalo da će Jazine još tri godine živjeti bez posjete najjačih europskih imena i s iščekivanjem posjeta Cibone ili nekog od srpskih klubova.

Očekivao se zaokret u politici prema dovođenju igrača, napokon se dobila sezona u kojoj nije grijeh izgubiti pet utakmica zaredom, ali ako igraju "zadarska dica", talenti ponikli iz jedne od najproduktivnijih škola košarke. Dogodio se scenarij s porazima, ali su u momčadi glavni igrači Makedonac, Kanađanin i Amerikanac, a talenti se odmaraju na klupi i vjerojatno skupljaju iskustvo.

Foto: Nikola Movrić

Nikakve zabune ne bi trebalo biti oko kvaliteta Todora Gečevskog, koji iz utakmice u utakmicu dokazuje veliko srce i želju za igranjem u zadarskom dresu, slično je i sa Jubyjem Johnsonom, koji je već "fetivi" Zadranin, ali oni bi trebali biti šlag na tortu, uzor mlađim igračima kako zatvarati reket ili igrati obranu. Carl English ima jako puno košarkaških kvaliteta, znanje i umijeće, ali ima i želju za statistikom. I nitko mu ne može to zamjeriti jer slična je situacija sa svim strancima. Zato su oni upravo to- stranci.

S druge strane, čelni ljudi Zadra kao da pokušavaju što više domaćih igrača učiniti strancima. Najsvježiji primjer je Jakov Vladović, organizator igre Zadra, koji u Domu Dražena Petrovića kada je na klupi reagira na svaku akciju, svaku sudačku odluku i postignut koš. To je ono što stranci ne mogu imati ili jako rijetki imaju. Zato je Zadar bio prvak regionalne lige i kad objektivno nije imao najjaču momčad lige.

Može li se zamjeriti onda Tornadu kada traži već poznatu - "Uprava odlazi!", a isti ljudi iz Uprave se međusobno kritiziraju po medijima kao što je slučaj između direktora Pine Giergije i predsjednika Kristijana Magaša. Nedjeljni sastanak je donio pomirbu i podjelu posla između direktora, koji će odsad brinuti samo za pojačanja, dok će predsjednik pronalaziti sredstva za ista.

Foto: Nikola Movrić

Priča s Vladovićem je tek jedna u nizu, a priča sa Zadrom je nastavak priče o hrvatskoj košarci koja je postala obećana zemlja za košarkaše kojima je bitno biti tamnoput i igrati playmakera ili šutera. I tako iz godine u godinu, iz sezone u sezonu. Međutim, Zadar je uspio u sezoni napraviti nekoliko "mini sezona".

Tako je početak donio četiri poraza iz šest utakmica, potezale su se priče o netrpeljivosti Englisha i Vladovića, a Cibona je nikad lakše došla do pobjede nad gostima, koji su imali igru "1 na 5" i kvalitetu Gečevskog. Nakon toga dolazi druga mini sezona u kojoj dolazi do potpunog preokreta. Pobijeđena je Zvezda u Jazinama, nadovezale su se gostujuće pobjede na Gripama i u Trnskom za "nikad bolju atmosferu" i rapsodiju zadarske igre.

Nanizalo se devet pobjeda, Hrvatska je imala dvije momčadi u vrhu NLB lige, a za kraj godine je upalo i 100 poena protiv Bosne u Jazinama. Dobio je trener Petar Popović priliku da u dva tjedna pripremi momčad za nastavak sezone i otvaranje 2007. godine u Vršcu protiv Hemofarma. Znalo se da će biti teško nastaviti s dobrim igrama iz devet prethodnih uspjeha, ali se nije znalo da niti nakon pet utakmica u novoj godini Zadrani neće otići s parketa uzdignutih ruku.

Foto: Nikola Movrić

Tako je Zadar ušao u treću "mini sezonu", u kojoj Rok Stipčević pokušava organizirati igru, kao predstavnik zadarske škole, a Zadar igra toplo-hladno. Ne treba niti govoriti koliko je loše sjeo štrajk momčadi zbog neisplate plaća, a zatim i trakavica s odlaskom, odnosno neodlaskom Vladovića.

Četiri poraza, zatim devet pobjeda i nakon toga niz od pet poraza. Sve to je napravila ista skupina košarkaša, što upućuje na zaključak da kvalitete ne manjka. Nije niti 2007. godina donijela kletvu zbog koje su Zadrani zaboravili igrati košarku, znači da je problem negdje drugdje. Ne bi li se glavni ljudi kluba trebali zapitati gdje je nestala atmosfera i kemija iz perioda pobjeda? Kemija koja je presudna upravo u tjednu Kupa kada Zadar u Jazinama dočekuje protivnike željne trofeja.

Foto: Nikola Movrić

Kako je moguće da na sastanku Upravnog odbora se ne raspravlja o zavrzlami oko Jakova Vladovića, jednog od stožernih igrača ove momčadi Zadra? Koliko to utječe na Jakova pokazala je utakmica u Ljubljani gdje je za četiri minute napravio tri osobne pogreške i bio potpuno van ritma. Ne bi li se trebali zapitati i o razlozima oscilacija tijekom 40 minuta utakmice? Možda bi kondicijski trener pomogao da se nakon stizanja zaostatka od 20 koševa razlike, kod minus pet ne padne opet na istih 20 koševa zaostatka.

Osim Stipčevića, jedini mladi igrač koji dobiva pravu priliku je Jure Lalić, dok član juniorske reprezentacije Ante Đugum sjedi na klupi i neprestano ju grije. Možda i najveći upitnik je kod imena Hrvoje Oršulića. Mladi Splićanin u svakoj minuti na parketu dokazuje da mu se isplati pružiti prilika. Ukoliko trener Popović ne vjeruje osjećaju, mogao bi vjerovati statistici koja kaže kako Oršulić ima 68 posto šuta za dva, odnosno 44 posto šuta za tri poena.

Vremena ima, kvalitete ima, navijača ima, dvorana je već trebala biti gotova, ali nešto nedostaje. Kako jednostavno zvuči rečenica - osigurajte im uvjete i dajte im da se igraju košarke. Tada pobjeđuju i čine Zadar ono što je, gradom košarke. Prva prilika za trofej je već nadolazećeg vikenda, ali trofeji neće nadomjestiti propadanje ili odlazak talenta. Nije jedini posao krečenje zidova s uvredljivim natpisima, ali dok je sve drugo u redu i to je važno. Glavno da je u Jazinama sve u redu...