Od Muerrena do Bormija

Prvo Svjetsko prvenstvo održano je 1931. godine u švicarskom Muerrenu, a na rasporedu su bile samo utrke spusta i slaloma. U muškoj konkurenciji prvi svjetski prvak u slalomu bio je Švicarac David Zogg, a u utrci spusta sve tri medalje su ostale u Švicarskoj. Prvi svjetski prvak bio je Walter Pranger. Britanka Esme Mackinnon ušla je u povijest kao dvostruka svjetska prvakinja.

Tih godina su svjetska prvenstva bila na rasporedu svake godine, pa je tako 1932. Cortina d'Ampezzo bila domaćin drugog natjecanja najboljih skijaša i skijašica. Već u Cortini na rasporedu je bila i kombinacija. Kao prvi svjetski prvak u kombinaciji u povijest je ušao Švicarac Otto Furrer, a u ženskoj konkurenciji slavila je također Švicarka Rosli Streiff, koja je osvojila i naslov u slalomu. Do 1939. godine svjetska prvenstva su održavana svake godine, nakon natjecanja u poljskim Zakopanama slijedila je stanka od devet godina, uzrokovana Drugim svjetskim ratom.

Prvo prvenstvo nakon rata održano je 1948. u St. Moritzu, a nakon toga počela je tradicija održavanja svake dvije godine. Veleslalom je u program uvršten 1954. godine, upravo u Äreu. Prvi osvajači zlatnih medalja su bili Norvežanin Stein Eriksen i Francuskinja Lucienne Schmith. Od 1985. godine i prvenstva u Bormiju natjecanja su održavana neparnih godina, kako ne bi bila u istoj godini kao i Zimske olimpijske igre.

U Crans Montani je 1987. uveden superveleslalom. Prvi prvaci su bili Pirmin Zurbriggen i Maria Walliser. Stariji ljubitelji skijanja Crans Montanu će pamtiti po tri medalje Mateje Svet, bronci u superveleslalomu i slalomu i srebru u veleslalomu.

U Vailu je 1989. Mateja Svet bila prvakinja svijeta u slalomu, ispred legendarne Vreni Schneider, a u veleslalomu je osvojila brončanu medalju. U kombinaciji je bila na najnesretnijem mjestu, četvrtom.

U austrijskom Saalbachu 1991. godine proslavio se Stephan Eberharter, osvajač zlata u kombinaciji i superveleslalomu. U japanskoj Morioki Kjetil Andre Aamodt osvojio je u slalomu svoje prvo svjetsko zlato, a nekoliko dana kasnije osvojio je i svjetski naslov u veleslalomu. Na tom natjecanju proslavio se i današnji direktor Svjetskog kupa skijaša Norvežanin Atle Skaardal, osvojivši srebro u spustu. U utrci veleslaloma skijašica Martina Ertl osvojila je broncu, a to je bilo prvo odličje legendarne Njemice. U kombinaciji skijaša na tronu su bile dvije legende iz Norveške, Aamodt i Lasse Kjuss, uz brončanog Girardellija.

U Sierra Nevadi 1996. je tada 30-godišnji Alberto Tomba osvojio naslove u slalomu i veleslalomu. Pernilla Wiberg je bila prvakinja svijeta u slalomu i kombinaciji , dok je veleslalom osvojila još jedna talijanska legenda Deborah Compagnoni. Superveleslalom je osvojio Skaardal, ispred još i danas aktivnog Jaerbyna i brončanog Aamodta. Bronca u spustu pripala je Francuzu Alphandu, koji je kasnije napustio skijanje i počeo karijeru u reliju.

Godinu kasnije u Sestriereu u kombinaciji svoje prvo zlato osvojila je Renate Goetschl, a bila je i druga u spustu. Naslov prvaka u superveleslalomu obranio je Skaardal. Švicarac von Gruenigen bio je veleslalomski prvak.

Foto: Davor Sajko

U Vailu je 1999. godine svijet upoznao Kallea Palandera, koji je osvojio slalom. Hermann Maier u spustu je osvojio svoje prvo svjetsko zlato, ali glavne zvijezde Vaila su bio je Kjuss, koji je osvojio srebro u slalomu, kombinaciji i spustu te zlato u veleslalomu i superveleslalomu.

U slalomu skijaša 2001. u St. Antonu prvak je bio Matt, koji se u siječnju ove godine vratio u formu iz tih dana. Drugi je bio Raich, a Slovenci su slavili broncu Mitje Kunca. Michael Von Gruenigen osvojio je još jedno zlato u veleslalomu. Slalomska prvakinja bila je Anja Pärson, koja je osvojila i broncu u veleslalomu. Slalomska utrka bila je prvi dvoboj Anje Pärson i Janice Kostelić, koja je osvojila peto mjesto. Prvakinja superveleslaloma bila je Regine Cavagnoud, kojoj je to, nažalost, bio posljednji nastup na svjetskim prvenstvima. Nepune dvije godine kasnije preminula je nakon nesreće na treningu. Janica je bila na 13. mjestu u superveleslalomu.

Svjetsko prvenstvo 2003. godine u St. Moritzu ušlo je u povijest hrvatskog skijanja. Janica je nakon vodstva u prvoj vožnji, osvojila svoje prvo zlato na svjetskim prvenstvima u slalomu. Samo dan kasnije u istom stilu je nastavio i Ivica, koji je osvojio svoju prvu svjetsku titulu s 33 stotinke boljim vremenom od Švicarca Zurrbriggena, a broncu je uzeo Rocca. Nika Fleiss osvojila je odlično deveto mjesto u slalomu. U veleslalomu je Janica bila 13., a zlato je pripalo Anji Pärson. U toj utrci nastupila je i Ana Jelušić, te osvojila 28. mjesto. Svoj prvi naslov u veleslalomu osvojio je Bode Miller. Janica je bila deveta u kombinacijskom spustu, ali najbrža u obje vožnje slaloma, te osvojila još jednu zlatnu medalju. Spust je pripao Walchhoferu, a superveleslalom Eberharteru. Dofmeister je još jednom bila prvakinja u superveleslalomu, a Janica je završila na 19. mjestu.

Posljednje Svjetsko prvenstvo održano je u Bormiju 2005. godine. Janica je obranila pobjede u slalomu i kombinaciji, ali još jednom je šokirala svijet zlatom u spustu. Pärson je osvojila veleslalom i superveleslalom, utrke u kojima Janica nije nastupila. Natjecanje je bilo loše organizirano, a vrhunac svega je bio štrajk televizijskih djelatnika koji je uzrokovao odgodu muškog veleslaloma. Ana Jelušić bila je odlična deveta u slalomu, kao i Nika poziciju ispod. I u veleslalmu naše skijašice su bile dobre, Ana na 20. mjestu, a Nika 29. Ivica Kostelić odustao je u prvoj vožnji slaloma nakon što je zapeo za jednu rupu na stazi. Odustao je i Dalibor Šamšal, a Natko Zrnčić-Dim bio je 31. Veleslalom je osvojio Maier, a naš Ivan Ratkić 38., dok je Natko Zrnčić-Dim bio dvije pozicije ispod. Spust i superveleslalom su pripali Milleru, a slalom i kombinacija Raichu.