Razočaranja i iznenađenja

Skupina A

Foto: Davor Sajko

Olympiakos:
Čelnici momčadi iz Pireja uložili su puno na početku sezone i traže rezultat. No unatoč dolasku Pinija Gershona i velikoj svoti skucanoj na pojačanja, igra još uvijek nije onakva kakva bi trebala biti. Puno se očekivalo od Arvidasa Macijauskasa koji se uoči početka sezone teško ozlijedio i Gershon na njega ne može računati. Najveći dio utakmica na svojim leđima iznijela je trojka Penn - Žižić - Acker, a nas svakako veseli odlična forma Andrije Žižića koji se uz Ackera pokazao najkonstantnijim Olympiakosovim igračem. U drugom krugu Eurolige od Olympiakosa se očekuju konstantnije igre jer im posao neće biti lagan. Očekuju ih tri vrlo teška gostovanja s kojih će morati donijeti barem jednu pobjedu ako misle dalje.

Tau Ceramica:
Perasovićeva i Planinićeva Tau Ceramica sjajno je odradila prvi dio Eurolige i mirno dočekuje nastavak. Momčad Velimira Perasovića apsolutno posjeduje kvalitetu i za proboj na Final Four što je pokazala i u susretima u skupini. Ubilježili su tek dva poraza i to na startu Eurolige kada su gostovali kod Olympiakosa te kasnije kod Climamija u susretu koji im nije previše značio. Naš Zoran Planinić vrlo brzo se prometnuo u jednog od najvažnijih igrača momčadi uključujući i odlične Luisa Scolu, Igora Rakočevića i Pabla Prigionija. Odličnim igrama u Euroligi pridružili su i odlične igre u najjačoj europskoj ligi (ACB ligi) čime konstantno pokazuju vrlo visoku kvalitetu. Završni dio prvog kruga Eurolige odradili su bez ozlijeđenog Planinića, a njegovim povratkom bit će na velikom dobitku.

Dinamo Moskva:
Dinamo se u prvom krugu Eurolige pokazao vrlo ozbiljnom momčadi i potvrdio predviđanja s početka sezone kako je to momčad za drugi krug Eurolige, ako ne i više. Bogati Rusi složili su sjajnu ekipu u kojoj su glavne role igrali Bojan Popović, Travis Hansen, Lazaros Papadopoulos i Antonis Fotsis. Sve ih je sjajno ukomponirao iskusni Dušan Ivković i izuzev kiksa u Sopotu protiv Prokoma, nisu odigrali posebno lošu utakmicu. U dva meča protiv Tau Ceramice nisu imali pravu šansu, kao niti u gostujućem dvoboju s Olympiakosom, no to ne umanjuje njihov pozitivan učinak. Na svim pozicijama su odlično pokriveni i ne bi bilo iznenađenje ukoliko prođu u četvrtfinale Eurolige.

Foto: Davor Sajko

Efes Pilsen:
Efes Pilsen je igrao previše toplo-hladno u prvom dijelu natjecanja. Vrlo loš ulazak u sezonu i neočekivani domaći porazi od Le Mansa i Climamija nisu na kraju utjecali na njihov proboj u drugi krug Eurolige. Najbolje utakmice odigrali su protiv Olympiakosa kojeg su u oba dvoboja slomili tricaškim serijama. Drew Nicholas doveden je kao veliko pojačanje, pokazao je kvalitetu u nekim susretima, ali je dosta oscilirao i tek se očekuje pravi doprinos. Antonio Granger propustio je cijelu sezonu zbog ozljede i tek se sada vraća na parket što će Efes sigurno učiniti dosta kvalitetnijom momčadi. Marcus Haislip i Horace Jenkins pokazali su se najkonstantnijim igračima ove momčadi. Naš Nikša Prkačin dobro koristi 18 minuta koje dobiva prosječno po susretu i kvalitetno odmara visoke ljude u rotaciji Oktaya Mahmutija. Od Efesa se tek očekuju prave igre...

Prokom:
Prvi dio sezone Prokom je odradio u granicama svojih mogućnosti i očekivanja. Poljaci su izborili pet pobjeda, dovoljno da kao petoplasirani prođu u drugi krug Eurolige i to ispred jednog Climamija. Najveća pobjeda im je svakako ona na domaćem parketu protiv moskovskog Dinama koja im je uz pobjede nad izravnim konkurentima za prolaz otvorila vrata drugog kruga. Kao vodeći igrači momčadi profilirali su se Portorikanac Christian Dalmau, Litavac Donatas Slanina te sa značajnim doprinosom i Turčin Huseyin Besok i Adam Wojcik, jedan od rijetkih domaćih igrača. U sezonu su ušli s novim sponzorom i značajnom financijskom injekcijom i to im se na kraju isplatilo.

Climamio, RheinEnergie, Le Mans:
Njemački RheinEnergie iz Koelna euroligašku sezonu završio je čak s devet uzastopnih poraza. Svega dvije pobjede je vrlo slab učinak kada se zna da su u sastavu imali nekolicinu igrača koji mogu igrati i u kvalitetnijim ekipama kao primjerice Demond Mallet, Immanuel McElroy ili Ronnie Burrell. Odlazak Marcusa Faisona nakon vrlo dobrog starta dosta ih je poremetio i to je jedan od razloga slabih igara. Le Mans na početku sezone iznenadio Efesa u Istanbulu i očekivalo se kako može napraviti nešto više. No na kraju za to ipak nije bilo kvalitete. Eric Campbell pokazao se sjajnim igračem i bio nositelj igre Le Mansa, a njemu uz bok ide i naš Sandro Nicević koji je igrao vrlo konstantno cijelu sezonu. Veliko razočaranje je razigravač Yannick Bokolo koji je sezonu odigrao neočekivano slabo. Climamio je veliko razočaranje. Unatoč smanjenom budžetu i promjeni trenera, složili su momčad koja je u najmanju ruku jača od Prokoma, ali očajan ulazak u sezonu kasnije nisu uspjeli ispraviti. U prvih deset kola ubilježili su čak osam poraza i završne tri pobjede nisu im pomogle.

Skupina B

Joventut:
Joventut je momčad koja živi od inspiracije Rudyja Fernandeza, svi ostali su pomoćna radna snaga. Dobra vijest po njih je odlična forma Fernandeza tijekom cijele sezone, u protivnom bi imali problema za prolaz u drugi krug. Tijekom prvog kruga igrali su dobro, ali ne i briljantno. Najveći dobitak im je svakako mali Ricky Rubio koji je pokazao da može igrati i u najboljem europskom društvu. Tijekom sezone imali su i dosta problema s ozljedama, Fernandez, Barton, Betts nisu igrali sve utakmice, ali nekako su uspjeli izvući to za njih "crno" razdoblje i bezbolno proći kroz njega. Drugi krug za njih će vjerojatno biti maksimalan domet obzirom da ih tamo čekaju CSKA i Olympiakos, ipak za klasu jače momčadi.

Panathinaikos:
Momčad Željka Obradovića sjajno je otvorila Euroligu i u prvih 11 susreta ubilježila isto toliko pobjeda. Međutim kasnije je došlo do opuštanja i prvi krug završili su s tri poraza u nizu koja ih nisu previše pogodila. Odlikuje ih dužina klupe i svaki igrač sposoban je svaku večer dohvatiti 15-ak poena. Ipak sve se vrti oko sjajnih Batistea i Diamantopoulosa koji su najvažniji Obradovićevi ljudi. Dovoljno je pogledati da jedan Javtokas u ovakvom odnosu snaga skuplja minute na "kapaljku", sasvim je jasno o kakvoj je ekipi onda riječ. Kroz prvi krug prošli su samouvjereno, a sigurno tu ne žele stati. Njihov cilj nije niti četvrtfinale, a niti Final Four, oni žele naslov prvaka i za to su sposobni.

Lottomatica:
Četiri pobjede u zadnjih šest kola vratile su Lottomaticu iz mrtvih i u igru za prolaz u drugi krug. Za njih je sve krenulo na bolje dolaskom Mirea Chatmana koji je pokrenuo gubitničku momčad i uz Dejana Bodirogu i Davida Hawkinsa bio ključni igrač u borbi za drugi krug. Momčad je to koja ne posjeduje neku veliku kvalitetu, ali vođena hrvatskim izbornikom Jasminom Repešom nekako se dovukla, dosta zahvaljujući i Ciboni, do drugog kruga gdje ipak nema previše šanse. Stvarno bi im čudo trebalo da u društvu Tau Ceramice i Maccabija prođu dalje.

Partizan:
Iako su među najmlađim momčadima Eurrolige, Beograđani su prošli u drugi krug. Posve zasluženo. Bili su vrlo neugodan protivnik na svom parketu gdje su nošeni bučnim navijačima bilježili pobjede, a vratili su se i s dva gostovanja punih ruku. Posebno važna bila im je pobjeda u Ateni gdje su opušteni Panathinaikos u odličnoj šuterskoj večeri svladali što se pokazalo ključnom pobjedom za prolaz. Do drugog kruga vukli su ih iskusni Predrag Drobnjak i Vonteego Cummings, a veliki potencijal dokazali su Tepić, Tripković i Perović. Nakon sušnih godina, ušli su u drugi krug Eurolige što ih apsolutno zadovoljava.

Foto: Davor Sajko

Maccabi:
Ratna situacija u Izraelu uoči početka sezone dosta je pokvarila planove Nevenu Spahiji i vodstvu Maccabija. Željeni igrači su se predomišljali i odbijali angažman, Maccabi je ostao i bez niza vrlo važnih igrača, prvenstveno Bastona i Parkera, i sve se to moralo osjetiti na igrama tijekom sezone. Jedina svijetla točka u Maccabijevoj sezoni bio je Nikola Vujčić koji je pokazao zašto ga smatraju najboljim igračem koji igra na europskim parketima. Afirmirao se mladi Lior Eliyahu koji je pokazao kako će u budućnosti biti Maccabiju od velike koristi, a iskusni Derrick Sharp nerijetko je bio čovjek odluke. Veći dio sezone odradili su i bez važnog igrača Tala Bursteina, a američka pojačanja nisu opravdala naziv pojačanja. Bynum je jedan od najslabijih razigravača koji je igrao u Maccabiju već duže vrijeme dok je Felix bio potpuni epizodist. U drugom dijelu euroligaške sezone Maccabi će uz spremnog Bursteina biti vrlo opasan, ali je upitno da li mogu s ovom momčadi do Final Foura. Kluipa je vrlo tanka...

Unicaja:
Sedam pobjeda za momčad koja je španjolski prvak je malo. Odlasci Garbajose i Hermanna pokazali su se kao prevelik hendikep iako su dovedene adekvatne zamjene i proširen roster. Dosta problema predstavlja im i dugotrajna ozljeda Marcusa Browna, čovjeka koji je prošle sezone igrao odlično i bio jedan od glavnih igrača Scariolove momčadi. No bez obzira na sve to, ubilježili su dva sramotna poraza i to od Joventuta 105:52 i slabe Olimpije 87:59. Ove dvije katastrofe bacaju mrlju na prolaz u drugi krug Eurolige. Niti kvalitetom igre nisu impresionirali. Santiago je pokazao da je jedan od boljih centara europskih parketa, ali za nešto više trebat će značajniju podršku ostalih suigrača.

Union Olimpija:
Union Olimpija može biti prezadovoljna s pet euroligaških pobjeda. Uoči početka sezone proglašeni su autsajderom skupine, vrlo brzo ostali bez prvog trenera Tome Mahoriča, kasnije i bez najboljeg igrača Miliča, ali unatoč tome ubilježili pet pobjeda, sasvim dovoljno za zadovoljstvo unatoč ispadanju u prvom krugu. Sašo Ožbolt zbog ozljede propustio je cijelu sezonu, Miha Zupan nije dobio ispisnicu iz Geoplina i Olimpija je svim tim bila značajno oslabljena. Odličnu sezonu odradio je Teemu Rannikko, a za potvrdu odličnih igara stigao je i poziv iz Maccabija, a potencijal je konačno pokazao i Markoišvili. Okorn je na klupi zamijenio Mahoriča i pokazao se kao odličan mladi stručnjak.

Skupina C

Pau Orthez:
Pau Orthez bez većih problema kroz najslabiju skupinu Eurolige dohvatio je drugi krug. Iako su izgurali prvi dio sezone praktički bez pravog centra, držali su se odlično i upisali sedam pobjeda. Prvo ime momčadi bio je sjajni Amerikanac Michael Wright koji je sve utakmice odigrao na vrlo visokoj razini. Odmah njemu uz bok ide i Britton Johnsen dok se definitivno više očekivalo od Clinta Harrisona i Ricarda Greera. To se posebno odnosi na Greera koji je prošle sezone igrao sjajno i u Euroligi i u francuskom prvenstvu u dresu Strasbourga, ali ove sezone u Pau Orthezu nije bio na visokoj razini. Drugi krug Eurolige za njih je maksimum.

Barcelona:
Dok su u španjolskom prvenstvu igralo očajno, košarkaši Barcelone u Euroligi bili su odlični. Deset kola i osam pobjeda bio je sjajan učinak za Barcelonu koja je po imenima na papiru među kandidatima za Final Four. No na parketu ničim ne pokazuju kako su momčad sposobna plasmana na Final Four. Igraju još uvijek prilično loše, ovise o raspoloženju jednog čovjeka (Juan Carlos Navarro) i tako će teško nešto više napraviti. Jaka Lakovič počinje igrati bolje i to im je veliki plus, Basile nema sjajnu sezonu, ali s klupe može pomoći, Kakiouzis je konstanta, ali i dalje su najveći problemi pod obručima. Mario Kasun je ozlijeđen, a i dok je igrao imao je problema s prilagodbom na europsku košarku tako da je varirao od briljantnog do očajnog. Marconato i Vazquez ipak nisu igrači koji ovu Barcelonu mogu povući na vrh. No u ovoj momčadi ima još puno rezerve i ne treba ih prerano otpisivati.

Aris:
Aris je u drugi krug Eurolige prošao na "mala vrata", ali dalje od toga neće ići. Na stranu što imaju paklenu dvoranu uvijek prepunu bučnih navijača, ova momčad nema kvalitetu za prolaz u četvrtfinale. Sezonu su na svojim leđima iznijela trojica Amerikanaca dok je ostatak ekipe više služio kao vodonoše. Odlični trio Alex Scales - Mike Wilkinson - Jeremiah Massey prosječno je ubacivao gotovo 70 posto Arisovih poena te predvodio momčad u većini statističkih kategorija. No to nisu igrači koje je nemoguće zaustaviti stoga u drugom krugu Eurolige ovu momčad očekuju veliki problemi.

CSKA Moskva:
Aktualni prvaci Europe izgurali su prvi krug Eurolige s tek jednim porazom i to posve neočekivanim na gostovanju kod Pau Ortheza. Momčad Ettorea Messine i dalje igra čvrstu i ne pretjeranu atraktivnu, ali vrlo učinkovitu košarku. Za razliku od proteklih sezona, nisu previše mijenjali, u sezonu su ušli s praktički istom momčadi i to im je bio veliki plus već na samom početku. Iskusna ekipa predvođena Theom Papaloukasom, Davidom Andersenom, Trajanom Langdonom, J.R. Holdenom, Matjažom Smodišem i Aleksejom Savrašenkom može obraniti naslov prvaka. To su pokazali i u prvom dijelu Eurolige. Iako gledatelji na njihovim utakmicama neće umirati u ljepoti, njih to previše ne uzbuđuje. Kao i uvijek, igraju na rezultat i to vrlo uspješno.

Foto: Davor Sajko

Benetton:
Benetton je prošao u drugi krug bez većih stresova, ali da je oduševio, baš i ne. U sezonu su krenuli s čak petoricom Amerikanaca, jednim Amerikancom s talijanskom putovnicom, petoricom Talijana i jednim Grkom. Američka postava nije se pokazala kao poseban pogodak jer osim Goreeja i u nekim susretima Nelsona, ostatak društva nije baš uloženi novac opravdavao. Nikolaos Zisis prometnuo se u vođu momčadi i bio prvo ime Benettona u dosadašnjem dijelu sezone. Kapetan Matteo Soragna i dalje se pokazuje izuzetno korisnim, a sve je bolji i Marco Mordente. No Benetton je dosta ranjiva ekipa što pokazuje i talijansko prvenstvo, a i nekoliko susreta u prvom dijelu Eurolige. Nisu briljirali, ali ne znači da nemaju šanse za prolaz u četvrtfinale.

Fenerbahce, Napoli, Žalgiris:
Raspadom Ulkera profitirao je Fenerbahce koji je uhvatio Euroligu i niz kvalitetnih igrača. No u Euroligi nije igrao na vrhunskom nivou. Solomon, Kambala, Mršić, Kutluay i Turkcan sami su iznijeli cijelu sezonu i nisu imali adekvatne zamjene. Najveći je problem što su to sve već igrači u godinama u kojima traže i pokoju minutu više za odmor, a kluba Turaka bila je prekratka. Napoli je do posljednje sekunde zadnjeg kola bio u igri za prolaz, ali nije uspio. Previše promjena u momčadi tijekom sezone pokazalo se pogubnim i nisu uspješno završili porvi krug. Počeli su slagati momčad oko Tierrea Browna koji se pokazao kao preveliki potrošač, otpustili su ga i doveli Ellisa, no niti to im nije pomoglo. Posebna priča ove skupine je apsolutno razočaranje Žalgiris. Ozljeda Marka Popovića potpuno im je uništila sve ambicije oko prolaza i na kraju su završili kao posljednji u skupini. Tanoka Beard nije mogao sam...