Većina je - odahnula...

Ni treći trener ove sezone, Josip Tus, nije uspio ništa novoga “objasniti” Šibenčanima (Snimio: Dražen Patarčić)

Četvorka koja nastavlja borbu za titulu tek će nam pokloniti nauzbudljivije i najvažnije razdoblje sezone, no što je s onima koji su početkom travnja otišli na gotovo polugodišnji odmor do novog prvenstva? Raspoloženja su različita, od sredine do sredine, od dvorane do dvorane. U Šibeniku će sigurno biti najzadovoljniji što je ova mučna sezona iza njih. Sezona u koju su ušli s novim ambicijama, s novom momčadi, povratnicima i negdašnjim reprezentativcima Jurićem i I.Kapovom, centrima Cvjetičaninom i Smojverom, dokazanim Rahimićem, a završili ju strjepivši do posljednjeg kola za prvoligaški opstanak, čak i u ovakvoj ligi u kojoj se kvaliteta traži mikroskopom. Usput su se na šibenskoj klupi izredala tri trenera (počeli su s Matovom, preko Perinčića do sadašnjeg Tusa, kojem su također vjerojatno odbrojeni dani), no ni jedan od njih nije mogao (znao?) shvatiti razloge zbog kojih momčad s, u našim razmjerima, vrlo respektabilnim "roosterom", iz kola u kolo tone sve dublje. Muka je za Šibenčane ipak okončana sretno, uspjeli su pobijediti Europatrade u oba susreta što je bilo dovoljno za opstanak, no sezonu 1999/2000 najradije bi iz svoje povijesti prebrisali poput krede na školskoj ploči.

Druga interesantna priča sezone zove se Kandit Olimpija. Momčad koja je u prvom kolu pokazala oštre zube zvjezdanom Zadru, kasnije pobjeđivala i Split CO i Zagreb, bila najugodnije iznenađenje i osvježenje lige, podijelivši treću poziciju sa splitskim "žutima" u omjeru 8 pobjeda i 3 poraza, drugi dio sezone obilježila je sramotnim porazima i do 50 razlike i sa svih 11 poraza u nizu. Razlog je bio u tome što su se na kraju polusezone "odlučili" prodati sve ono što je vrijedilo (Ridl, Arapović, Dillon) i u drugi dio ući sa "Voloderom i sinovima", srozavajući svoj teško stečen "mini-ugled", ali i poigravajući se s regularnošću prvenstva. Na kraju ih je od ispadanja dijelio samo još jedan poraz, s obzirom na sve viđeno u nastavku sezone - bilo bi možda i najpravednije da su ispali. No, poslužiti ćemo se učestalim terminima iz našeg sporta i konstatirati da je ipak dobro da grad kao Osijek ima košarkaškog prvoligaša. Ne ovakvog, naravno...

“Matijević sin” - bez opstanka, no ne može mu se osporiti “image” (Snimio: Dražen Patarčić)

Najveći, iako ne i jedini gubitnik ovog prvenstva je zagrebački Maksimir, sponzorski prekršten u Europatrade Samsung. "Studenti" tandema oca i sina Matijevića, plesali su u prvoligaškom društvu samo jednu sezonu, njihova "haklerska" momčad ipak nije imala kvalitetu za najjači razred. Kako će sklopiti momčad za A-2 ligu u kojoj moraju poštovati dobne granice igrača, vjerojatno će im postati najveći problem u narednim mjesecima. Iako Matijevići bruje kako ih je iz lige "planski izbacio HKS", i kako se "još prije početka sezone znalo tko mora ispasti", ipak mogu biti zadovoljni barem rezultatskim učinkom u svojoj prvoj (zasad i jedinoj) prvoligaškoj sezoni. Ostvarili su 7 pobjeda, znali smo gledati i puno lošije momčadi da ispadaju iz lige.

Kao jedino pravo pozitivno osvježenje ove godine (ne tromjesečno, poput Osječana), svakako bismo istaknuli Karlovac. Drugi novi klub u A-1 ligi (promovirani su umjesto vinkovačkog Telecompa koji je odustao od natjecanja), unatoč velikim financijskim problemima ipak je uspio sezonu završiti na visokom 7. mjestu, sa 9 pobjeda na kontu. Trener Dražen Brajković tijekom čitave sezone opominjao je kako bi "bila velika šteta da grad Karlovac ne podrži klub i da zbog besparice budu prisiljeni staviti ključ u bravu". Negdašnji zadarski biser Marko Bulić tek je u gradu na četiri rijeke doživio pravu afirmaciju, velikim dijelom sezone držeći vrh ljestvice najboljih strijelaca, zajedno s Dinom Rađom. Od sveg se srca nadamo da će karlovački klub stati na noge, jer je to ova momčad zaslužila.

Posebno poglavlje zaslužuje i zagrebački tandem Benston - Zrinjevac. Oba su kluba bila duboko u mulju dna ljestvice sve do 13. kola, kada su zajednički, gotovo kao po dogovoru - zaredali sa nekoliko uzastopnih pobjeda, završivši sezonu u mirnoj sredini ljestvice. Za "zelene" sa Zrinjevca presudna je u psihološkom smislu bila pobjeda na Gripama protiv Splita, a istovremeno se poklopio i dolazak američkog braniča Rica Swansona koji je postao pravi vođa momčadi. Samo dno ljestvice i omjer 2-11, Zrinjevac je napustio serijom od 6-1, Benston je od 3-10 stigao do gotovo nevjerojatnih 10-12.

Objašnjava li to Mazique kvalitetu naše lige? (Snimio: Dražen Patarčić)

Zadovoljni mogu biti i u Rijeci statusom "prvih do". Momčad trenera Rudolfa Juge, vođena reprezentativnim razigravačem Kusom, odigrala je ujednačenu sezonu, bez velikih uspona i padova, skladno svojim ambicijama i mogućnostima. Za podizanje riječkog košarkaškog adrenalina ova momčad nije bila ni predviđena. A previše nezadovoljni neće biti ni u Slavonskom Brodu, jer ono što je zacrtano je i ostvareno - Brod će imati prvoligaša i u narednoj sezoni. Hoće li imati i možda najboljeg ovogodišnjeg Amerikanca u ligi (uz Zagrebovog Maziquea i Swansona iz Zrinjevca) - Marcusa Norrisa? Vrlo teško...

Što smo naučili iz ova 22 kola? Ono što su vjerojatno zaključili i mnogi drugi koji su neposredno i iz prve ruke pratili utakmice pred praznim dvoranama i pobjede od pedesetak razlike. Ono što se izražava ovom izjavom: Hrvatska nije sposobna imati 12 prvoligaša! Osim gostovanja Zadra, Cibone, donekle i Splita, ostale utakmice igrale su se za "statističare, roditelje i djevojke", eventualno pokojeg "ovisnika", kojih je, nažalost, sve manje. Shvatili smo i to da HKS-ov sistem dobnog ograničenja nižerazrednih natjecanja ne donosi neke velike pluseve, drugoligaške utakmice nemaju čak ni gore opisan auditorij iz A-1 lige... Vidjeli smo i da HKS nema prevelikog utjecaja na odlazak naših mladih igrača, onih koji još ne poznaju žilet, preko državne granice. Shvatili smo i još neke stvari, no tko nas za išta pita...?