Uvjerljiv let od Hrvatske do Španjolske

Foto: MINA

Već toliko puta spomenuta priča iz Beograda 2005. godine odnijela je Hrvatskoj povratak među najbolje reprezentacije Europe, plasman na Svjetsko prvenstvo u Japanu, ali i direktan plasman na Eurobasket 2007. Za mjesto u Španjolskoj Hrvatska se morala izboriti u skupini D, s objektivno, za klasu slabijim protivnicima. Mogući pristup "lagano ćemo" donio je i laganu bojazan, ali na kraju svega i sigurnih pet pobjeda.

Bila je to prva šansa za vidjeti novu, Repešinu Hrvatsku u kojoj se imena nisu puno mijenjala, ali su ipak s tribina samo promatrali Nikola Vujčić i Gordan Giriček. Nisu mogli samo tako zaboraviti razočaranje, tugu i ljutnju, koji su se miješali nakon poraza od Španjolske. Prepustili su mjesto mlađima i rekli: "Vidimo se u Španjolskoj!". Do Pirenejskog poluotoka Hrvatska je trebala doploviti predvođena Markom Popovićem i društvom.

Foto: MINA

Uz dobru skupinu, u kojoj su se smjestili šuterska Latvija, pomlađena Estonija i autsajder Danska, našoj reprezentaciji se poklopio i dobar raspored. Odmah na početku je u Šibenik doputovala Latvija, kao jedina prava opasnost i već u prvih 25 minuta pokazala kako podcijenjena, može biti vrlo neugodan protivnik. Ipak, u košarkaški probuđenom Šibeniku, Popović ubacuje 22 poena, a dvojac Kasun-Banić dominira pod obručima za uvjerljivih 84:56. Potez dana je pripao Roku Ukiću, koji u kontra napad ostavlja loptu kroz noge Baniću za atraktivno zakucavanje Zadranina.

Tremu otvaranja kvalifikacijskog ciklusa Hrvatska je tako ugasila već u prvom susretu, a dobra atmosfera se nije ohladila niti na sjeveru Europe. U Kopenhagenu je početnu energiju donio nezaustavljivi Mario Kasun, a najbolju predstavu pružio Zoran Planinić sa 20 poena. Dancima u izbjegavanju uvjerljivih 67:92, nije pomoglo niti 20 koševa Christiana Drejera. Već tada se vidjelo kako Hrvatska ne bi smjela imati većih problema u svojoj kvalifikacijskoj skupini, a dodatnu sigurnost je ulijevala smirenost cijelog stručnog stožera, koji nije dopuštao reprezentativcima da se opuste nakon uvjerljivog početka.

Foto: MINA

Bilo je vrijeme za povratak u Hrvatsku i testiranje posljednjeg suparnika. Za domaćina je odabrana Nova Gradiška, a dvorana je bila premala da bi primila sve znatiželjnike. Vrhunskom obrambenom predstavom, Estonija je ostavljena na 76:47, a ponovno je Ukić preuzeo ulogu organizatora atraktivnih akcija kada na početku susreta baca alley-oop za energičnog Kasuna. U prvih 20 minuta Estonci su ubacili isto toliko poena, a na kraju je Popović još jednom bio najbolji strijelac naše reprezentacije sa 16 poena. Prvi dio kvalifikacija je tako odrađen na najbolji mogući način, a jednostavnost i atraktivnost u igri, uz čvrstu obranu je bila razlog zadovoljstvu.

Najteže gostovanje u kvalifikacijama je značio odlazak u Latviju, gdje je domaćin čekao na osvetu za šibenskih minus 28. Međutim, teško se Hrvatskoj osvetiti kada Popović ubaci 21 poen, a svi osim Damira Markote se upišu na listu strijelaca. Pokušavali su Latvijci preko Valtersa, koji je ubacio 17 poena, ali bolje od poraza 70:78 im nije uspjelo. Hrvatska je tako već nakon četiri susreta osigurala put u Španjolsku i još jedno ljeto nade. U Latviji su bili još vidljiviji obrisi igre koje je postavio Jasmin Repeša, a u kojoj nije bio problem kada Kasun skupi tri osobne pogreške u prvih pet minuta.

Foto: Christophe Blandin

Osiguran plasman na Eurobasket je dao Repeši slobodu da Barcelonin dvojac, Ukića i Kasuna, pusti u Kataloniju kako bi se što priviknuli na novo klupsko okruženje. Odlazak dva važna kotačića iz sistema se osjetio već na domaćem parketu Crikvenice, gdje je s Danskom odigran susret u revijalnom tonu za konačnih 91:79. Mjesto Kasuna je odlično popunio Banić s 21 poenom, a pad u formi nije dopustio Popović sa 17 ubačenih poena. Bodovi upisani, a igra što brže zaboravljena, bar do posljednjeg susreta kvalifikacija i gostovanja u Tallinnu.

"Kad se baš mora", bio je moto hrvatskim reprezentativcima na putu za Estoniju, gdje su ponajprije zaleđeni na minus 16, da bi se vratili u pozitivu predvođeni dvojcem Kus-Perić i u trenucima kada se spremaju torbe za povratak, upisali poraz na nesvakidašnji način. Imala je Hrvatska plus četiri, pet sekundi prije kraja, ali je taj period bio dovoljan Kriisi da ubaci pet poena za konačnih 78:77 i status estonskog junaka.

Bilo je zanimljivo vidjeti hrvatsku reprezentaciju na djelu, a iako nije svih pet pobjeda u šest susreta došlo s potpuno zadovoljavajućom igrom, veselila je dobra obrana i razigranost glavnih igrača. Izbornik nažalost nije mogao koristiti iskusnog kapetana Nikšu Prkačina, zbog problema s leđima, a najveći plus je zaradio marljivi Banić. Svoje pozicije glavnih igrača je potvrdio tercet Popović-Ukić-Planinić, a Kasun je bio neizostavno ime u planovima za Španjolsku.

Dodala je Hrvatska i poraze protiv Rusije u prijateljskim susretima, što će se možda pokazati važnim iskustvom na Europskom prvenstvu, jer nam najvjerojatnije sastav Davida Blatta dolazi u drugoj fazi natjecanja. Izbornik Repeša je inzistirao na bržem protoku lopte, kvalitetnijem obrambenom skoku i koncentraciji tijekom 40 minuta, a kao najveći problem se pokazao nedostatak pravog krilnog igrača. Ostala su neodgovorena pitanja, što ako ne bude dan Marka Tomasa i može li Planinić čuvati baš svako europsko krilo?

Najvažnije u kvalifikacijama je ipak ostvareno, bez pretjerane muke i uz dobar pristup uspješno je apsolviran prvi dio povratka na europsku i svjetsku scenu. Toliko se već puta vraćamo da bi mogli dobiti i "nagradne milje", a da bi uvjerljiv let prema Španjolskoj bio upotpunjen treba nadograditi započeto u kvalifikacijama i "pokazati zube".

Nitko nam neće pokloniti uspjeh, a iskazana želja tijekom ljeta 2006. pokazala je kako je reprezentacija spremna "gristi". Znanje i iskustvo stručnog stožera imamo, kvalitetu igrača imamo, razigranu košarku smo već pokazali i sad sve to treba zapakirati u proizvod uspjeha. Put je započeo 31. kolovoza prošle godine, a mogao bi završiti 17. rujna 2007. Dosta je bilo priče, idemo se igrati košarke.