Mađari poput lake konjice

Eurobasket 1951.

Nakon što su na dva prethodna europska prvenstva nastupale i neeuropske reprezentacije, Fiba je 1951. godine odbila zahtjev Egipta za nastupanjem na EP-u i Francuska je ugostila 17 europskih reprezentacija. Na prvenstvu je trebalo sudjelovati 18 reprezentacija, no Rumunjska je u posljednji trenutak otkazala nastup i stvorila probleme organizatorima.

Domaćin prvenstva bila je Francuska koja je zauzela drugo mjesto 1949. godine u Egiptu, a prvenstvo je održano u Parizu pokraj Parka prinčeva u dvorani koja je primala oko 12 tisuća gledatelja. Francuzi su pokazali veliko zanimanje za ovo natjecanje tako da je svaki susret Francuske ili Sovjetskog Saveza bio potpuno rasprodan dok su i na ostalim dvobojima tribine bile odlično popunjene.

U prvoj fazi natjecanja reprezentacije su bile smještene u pet skupina tako da je u skupinama A i B bilo smješteno po pet reprezentacija dok su u skupinama C i D bile po četiri reprezentacije. Po dvije prvoplasirane reprezentacije iz svake skupine ulazile su u četvrtfinalne skupine (dvije po četiri sudionika), nakon čega su po dvije prvoplasirane reprezentacije iz svake skupine ulazile u polufinale.

Već u prvoj fazi natjecanja Sovjetski Savez i Čehoslovačka iskočili su i pokazali se najkvalitetnijima. Fizički nadmoćni Sovjetski Savez na otvaranju EP-a pregazio je debitanta Dansku (nastupali s rukometnim reprezentativcima) 109:13, a katastrofu su priredili i Čehoslovaci Škotima uništivši ih sa 103:18. U četvrtfinalnoj skupini prvi put su se spojili Sovjetski Savez i Čehoslovačka, a slavio je Sovjetski Savez 53:37 i tako osigurao prvo mjesto uoči polufinala.

U polufinalu prvo su Čehoslovaci razočarali domaćina Francusku i slavili 59:50, a zatim je Sovjetski Savez bio bolji od Bugarske 72:54. Finalni dvoboj igran je u naelektriziranoj atmosferi s 12 tisuća Francuza na strani autsajdera Čehoslovačke. Susret je bio izjednačen i neizvjestan do samog kraja. Sekundu prije kraja susreta suci kod rezultata 44:44 sviraju prekršaj nad najboljim Sovjetom Stepasom Butautasom koji zarađuje slobodno bacanje. Butautas ubacuje i donosi pobjedu Sovjetima, no jedan od sudaca poništava koš tvrdeći kako je Butautas prestupio. Nakon dugog vijećanja, suci na opće negodovanje priznaju koš Butautasu i Sovjetski Savez uzima naslov europskog prvaka.

Za MVP-a prvenstva izabran je Čehoslovak Ivan Mrazek koji je i s prosjekom od 17.1 poena po susretu bio najbolji strijelac.

Eurobasket 1953.

Nakon što su odbili organizaciju Europskog prvenstva 1949. godine, Sovjeti su prihvatili organizaciju 1953. kao aktualni europski prvaci. EP se održalo u Moskvi na nogometnom stadionu, a pratilo ga je i do 35 tisuća gledatelja. Fiba je ponovno dozvolila nastup Egiptu i Libanonu, no ovaj put ni Egipćani ni Libanonci nisu bili u igri za najviše plasmane.

Kako se tradicija ne bi iznevjerila, ponovno je promijenjen sustav natjecanja. Nastupilo je 17 reprezentacija koje su u prvoj fazi bile podijeljene u četiri skupine. Jedino je skupina D brojala pet reprezentacija dok su u ostale tri skupine bile smještene po četiri reprezentacije. Po dvije prvoplasirane reprezentacije iz svake skupine prolazile su u finalnu skupinu koja je brojala osam sudionika. Svatko je igrao sa svakim i na kraju se dobio europski prvak kao pobjednik finalne skupine.

Nošeni brojnim navijačima Sovjeti su se prošetali prvenstvom ostvarivši stopostotan učinak. U finalnoj skupini imali su savršenih 7-0 i vrlo brzo došli do naslova prvaka. Daleko zanimljivija bila je borba za drugo mjesto u kojoj je sudjelovalo čak pet reprezentacija. Na kraju su Mađari bili ti koji su uzeli srebro unatoč tri poraza u skupini i to od Sovjetskog Saveza, Francuske i Čehoslovačke.

Za najboljeg igrača prvenstva proglašen je Sovjet Anatolij Konejev dok je prvi strijelac s prosjekom od 15.8 poena (nešto manje od 50 posto prosjeka svoje reprezentacije) po susretu bio pomalo neočekivano Libanonac Ahmed Idlibi.

Eurobasket 1955.

1955. godine Fiba je uvela na Europskom prvenstvu pravilo od 30 sekundi trajanja napada i to se odrazilo na samu igru, taktiku, broj poena, ali i na sovjetsku dominaciju. Sovjeti su u Mađarsku doputovali kao veliki favoriti za zlato, no naletjeli su na Mađare i Čehoslovake koji su ih uspjeli svladati.

Fiba je od Mađara tražila da se prvenstvo igra u dvorani, no obzirom da je u Budimpešti bila tek jedna dvorana kapaciteta od dvije tisuće gledatelja, prvenstvo je ipak održano na otvorenom i to na velebnom NEP stadionu koji je za ovo prvenstvo bio posebno preuređen.

Sustav natjecanja zadržan je kao i na prošlom EP-u u Moskvi s tim da je ovaj put sudjelovalo 18 reprezentacija, no među njima nije bilo Egipćana, Libanonaca, Sirijaca ili nekih drugih neeuropskih reprezentacija.

Prvu fazu natjecanja Sovjetski Savez, Mađarska, Čehoslovačka i Poljska prošli su sa stopostotnim učinkom i prometnuli se u glavne favorite za zlatnu medalju. U finalnoj skupini odmah u prvom kolu igrali su Mađarska i Čehoslovačka, Čehoslovaci su odnijeli pobjedu 75:65, no kiks u slijedećem kolu i poraz od Jugoslavije 52:49, ispostavit će se uzet će im zlatnu medalju. Jugoslaviji je to bila jedina pobjeda u finalnoj rundi natjecanja.

Sovjetski Savez bio je na stopostotnom učinku sve do četvrtog kola. Tada ih pobjeđuju Čehoslovaci 81:74 i prekidaju sovjetski niz od čak 31 uzastopne pobjede na europskim prvenstvima. Novi šok Sovjetski Savez doživljava u predzadnjem kolu kada ih pobjeđuju i domaćini Mađari 82:68 na krilima nezaustavljivog Janosa Gremingera. Poljaci su u međuvremenu svladali Čehoslovake 72:68 i Mađarima je trebala pobjeda u posljednjem kolu protiv slabe Rumunjske i ostvarili su ju 71:60 te zasjeli na europski vrh.

Čehoslovaci su najveći gubitnici ovog prvenstva. Svladali su i Mađare i Sovjetski Savez, no dva kiksa protiv slabijih reprezentacija odnijeli su im zlato. Mađare je predvodio Janos Greminger, zvijezda tada jakog Honveda i ujedno MVP prvenstva, dok je strijelce predvodio Čehoslovak Miroslav Skerik s prosjekom od 19.1 poena po susretu.