Izbornik za uspjeh kroz krv, znoj i suze

Odlazak Nevena Spahije s mjesta izbornika hrvatske košarkaške reprezentacije nije donio, kao u drugim sportovima, mnogobrojna imena mogućih zamjena. Čak su se i nepomirljivi u hrvatskoj košarci složili kako je jedina prava i kvalitetna zamjena samo - Jasmin Repeša.

Trener koji će za sebe reći kako "nema talenta kao neki drugi, ali nema upornijeg od njega", svoju želju za vođenjem hrvatske reprezentacije je pokazao u trenutku kada su mnogi već digli ruke. Nesretni pad u Beogradu 2005. godine srušio je nade Nevena Spahije i vodećih reprezentativaca, ali je Repeša, po tko zna koji puta, započeo projekt povratka Hrvatske u vrh košarkaškog svijeta.

Ne bi takav scenarij bio moguć da nije bilo Boška Božića, legendarnog Pepsija, trenera Zagreba, koji je pružio priliku Repeši da se iskaže kao asistent odakle je napravio već sad vrhunsku karijeru. Trenersko ime je nakon Zagreba gradio u Ciboni, koja će mu postati "slaba točka". Oduvijek je Jasko želio napraviti iskorak u Europi i ponoviti uspjehe vukova iz '80-ih godina. Međutim, kada je došao "pod Toranj" okolnosti nisu bile prave i put ga je odveo izvan Hrvatske.

U Turskoj je na klupi Tofasa stekao status "božanstva", digao klub u neviđene visine, osvojio tursko prvenstvo i kup, ali i ponovno odlučio dati priliku hrvatskim klubovima. Na Gripe je vratio duh uspjeha i nakratko posjetio poljski Slask, a vjera u mogućnosti Cibone 2001. godine Repešu vraća među vukove. Mogućnosti i želje Repeše nisu ispratili klub i igrači, nakon čijeg štrajka još jednom uzima putovnicu u ruke i odlazi.

Ovaj put se nije odlučio za istok Europe već za "talijanski Zadar", Bolognu. U gradu košarke Repeša je još jednom potvrdio kako se sve može uz puno rada i želje. Preuzevši tadašnji Fortitudo, postavio je temelje momčadi i dao priliku mladim igračima. Jedan od njih je bio i Marco Belinelli, koji je danas nositelj talijanske reprezentacije i jedan od najperspektivnijih europskih igrača.

Uspjesi u Bologni su dolazili postepeno, nakon finala talijanskog prvenstva došla je i titula naslova prvaka, a preko granica Italije, Repeša svoju momčad odvodi na Final Four Eurolige. Kada je trebao doći slijedeći iskorak predsjednik Climamija Seragnoli odlučuje smanjiti proračun što za europsko ime, kao što je Jasmin Repeša, znači i premale ambicije. Ipak, hrvatska košarka treba gospodinu Seragnoliju zahvaliti jer je pristao na dogovor 2006. godine, po kojem Repeša smije ujedno biti i izbornik Hrvatske, a čak i u tjednima preklapanja obveza da je više "izbornik" nego "trener".

Uvijek poznat po svojoj disciplini, koju će mnogi nazvati strogoćom, u kojoj se izdvaja zahtjevnošću, Repeša je izgradio status jednog od najboljih europskih trenera. Manjak feelinga kojeg spominje, nadomjestio je postavljanjem obrane "krvavih koljena", prije koje dolaze sati i sati treninga i proučavanja protivnika. Nedopuštanje iskakanja "zvjezdica" u momčadi doveo je i do sukoba s Gianmarcom Pozzeccom, tada prvim razigravačem Climamija, ali je Jasko ostao dosljedan svojim principima. Ako ne poštuješ red, rad i disciplinu nećeš dugo preživjeti.

I dok je Pozzecco uvidio što znači ne pristati na rad kakav zahtjeva Repeša, mnogi odlični igrači su izrasli pod takvim režimom treninga i košarkaškog života. Dok je radio u Doni, želio je u Cibonu sa sobom povesti i talentiranog Gordana Giričeka, ali se klub nije odlučio na davanje priliku perspektivnom šuteru. Utah Jazz je deset godina kasnije platila 16 milijuna dolara. U Tofasu je "gurao" mladog Mehmeta Okura, centra kojeg su Turci vidjeli kao spas reprezentacije. Deset godina poslije, nekom čudnom slučajnošću, ponovno je Utah Jazz, platila više od 50 milijuna dolara za usluge Okura. Priča o splitskom Draženu je priča o Roku Leniju Ukiću, koji je s manje od 16 godina zaigrao upravo kod Repeše. Previše dobrih imena da bi bila puka slučajnost.

Jedna druga priča, ponovno o Turskoj, ali ne ona klupska, daje pogled u Repešinu reprezentativnu karijeru. Hrvatska je 2001. godine imala plus 19 u četvrtfinalu Europskog prvenstva protiv domaćina, tihu atmosferu, rezerviranje hotela u Indianapolisu za Svjetsko prvenstvo i vremena taman dovoljno za zatvaranje susreta. Niti dvadeset minuta poslije ponovno se orio turski Kiss, kiss, trice Ibrahima Kutluaya su pokazale svjetlo na kraju turskog tunela i još jedna prilika za povratak Hrvatske među najbolje je propao.

Iako tada Repeša nije bio prvo ime klupe hrvatske reprezentacije, bio je asistent Aci Petroviću i skupio je prijeko potrebno iskustvo za trenutak kada Hrvatska dolazi u njegove ruke. Kvalitetu i pozitivnu energiju je pokazao već prije postavljanja za izbornika, kada je dao punu podršku Nevenu Spahiji. Nakon odlaska budućeg trenera Maccabija, Repeša je u svakom trenutku isticao kako samo nastavlja projekt kojeg je postavio Spahija, čime nije ponovio greške mnogih koji su vjerovali da hrvatski sport počinje s njihovim dolaskom, a da je sve što je učinjeno prije toga, učinjeno na loš način.

Foto: Euroleague Pictures

"Ako me pozovu biti ću i oružar!", rekao je Repeša u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji kada je već postalo jasno da je jedino ime za novog izbornika, a svoje raspolaganje Hrvatskoj je potvrdio i na najbolji mogući način. Pripreme za kvalifikacije za Eurobasket u Španjolskoj su već trajale, kada je spomenuti odlazak iz Climamija namamio buduće poslodavce da pošalju svoje ponude. Iskristalizirala su se dva imena, rimske Lottomatice i španjolskog Reala.

Kada su hrvatski mediji već ponudili priču kako je Repeša novi trener kraljevskog kluba, a Hrvatski košarkaški savez tražio moguću zamjenu, Repeša je prekrižio Real i prihvatio talijansku ponudu. Između dogovora s Realom se ispriječilo španjolsko pravilo po kojem trener prvoligaša ne smije biti i reprezentativni izbornik. Lošija financijska ponuda, nešto slabije ime i slabiji popis igrač nisu spriječili Jaska da još jednom održi svoju riječ i ostane na kormilu hrvatske reprezentacije.

Nije ga u naumu vraćanja starog sjaja hrvatskoj košarci spriječio niti lošiji odnos s predsjednikom HKS-a Dankom Radićem, već se orijentirao na novi mukotrpan rad s reprezentativcima. Preuzeo je postavke momčadi od Nevena Spahije, po kojima nije bilo potrebno dovoditi nova imena, ali je svoj potpis stavio na agresivnost u obrani. Repeša je još jednom pokazao veliku snagu kada je sustav igre i postavke momčadi prilagodio mogućnostima i kvalitetama reprezentativaca, a ne obratno.

Osim same igre, Repeša se morao pozabaviti i podizanjem interesa za reprezentaciju. Nije se odrekao neodlučnih Vujčića i Giričeka, nije otpisao niti igrača koji nisu vidjeli reprezentativni dres, a igraju dobro u svojim klubovima, kao Krešimir Lončar. Nedavno je zadovoljno rekao kako je "stvorena dobra atmosfera, neophodna za kvalitetan rezultat na Europskom prvenstvu", znajući i sam kako bez želje svih u reprezentaciji i savezu, neće biti potrebnog iskoraka. Zadan je cilj kontinuiteta pojavljivanja na velikim natjecanjima. Za to će trebati vrhunski rezultat u Španjolskoj, na što bi se trebale nastaviti Olimpijske igre u Pekingu.

Za ispunjenje želja Repeša je naumio igru osloniti na vanjski trojac Popović-Ukić-Planinić, koji bi u nekim trenucima igrali i zajedno na terenu. Veliki plus su nebrojene mogućnosti u napadu jer su sva trojica odlični s loptom u rukama i imaju playmakerski način razmišljanja. Pod košem čeka odluku Vujčića, a jedno startno mjesto će pripasti Mariju Kasunu. Repeša je trener koji rotira barem deset igrača i kojem bi sustav natjecanja na Eurobasketu trebao odgovarati. I sam je na slično pitanje rekao kako "uvijek pazi na potrošnju igrača, ali rijetko kada nekog u potpunosti odmara".

Osim obrambene agresivnosti na cijelom terenu, Repeša je unio velike promjene u pripremnom dijelu. Najavio je napuštanje pristupa po kojem je prva faza "planinska", čime će se forma graditi i tražiti kroz same nastupe. Jedno od najgorih jutara prošlog ljeta je proživio kada su mnogi igrači na prvi trening reprezentacije došli nespremni. Riješio je to izradom individualnih aktivnih odmora nakon kojih bi igrači trebali s 40 posto spremnosti doći 20. srpnja na okupljanje.

Niti praksa igranja s protivnicima na Eurobasketu neće biti primijenjena tijekom ovog ljeta, a osim turnira na domaćim parketima, reprezentacija zasad ima potvrđene nastupe na turnirima u Bormiju i Istanbulu. Kao što je izbornik vaterpolista Ratko Rudić spominjao korištenje strategija iz drugih sportova, Repeša je pouku o umoru zbog čestih putovanja, povukao iz nogometa prije Svjetskog prvenstva prošle godine.

Svoj blagoslov je Repeša dao i B reprezentaciji, koja će se pod vodstvom Ivana Sunare okupiti puno ranije od izabrane A vrste. Iz nje hrvatski izbornik namjerava uzeti jednog, možda i više igrača, ukoliko se pokažu kao pravim pojačanjima. Nije nikakva tajna kako se najviše traži pravi krilni igrač, jer ukoliko Giriček ostane kod svog "ne", na leđa Marka Tomasa zasad pada cijeli teret "trojke" i tu bi Repeša mogao imati najviše posla.

Međutim, posao nikad nije bila prepreka za ovog 46-godišnjaka iz Čapljine. Zahtijevat će puno, neće dopustiti individualna iskakanja iz kolektiva, ali će i povesti Hrvatsku na put uspjeha. Dosad ga recept s puno krvi, znoja i suza nije ostavio bez slavlja, a uz Repešino znanje i talent hrvatskih reprezentativaca, Španjolska bi mogla postati "obećanom zemljom". Pravog vođu imamo, sada treba zasukati rukave i raditi na povratku među najbolje, gdje je mjesto i Repeši i hrvatskoj košarci.