Najteže iskušenje dosad

Tallinn je mjesto gdje je hrvatska nogometna reprezentacija započela svoj iznimno uspješni hod po kvalifikacijskim "sitima i rešetima" u narednih 13 godina. 4. rujna 1994. Hrvatska je baš protiv Estonije krenula u borbu za svoje prvo veliko natjecanja, EP u Engleskoj 1996. Davor Šuker već je u prvom susretu najavio svoje velike reprezentativne dane i s dva pogotka Hrvatskoj donio prva tri boda u natjecateljskim Uefinim/Fifinim utakmicama.

Uzvrat u Zagrebu godinu dana kasnije bio je još uvjerljiviji. Estonci su potopljeni s čak 7:1, uz "hat-trick" (pogađate) Šukera i taj je rezultat sve to proljeća 1998. slovio kao najveća pobjeda naše reprezentacije uopće. Nakon pobjeda protiv Australije i Andore 7:0, tih 7:1 protiv Estonije ostalo je zabilježeno kao druga najveća pobjeda Hrvatske.

Drugo međusobno sučeljavanje donijelo je znatno drugačiju priču. Na startu kvalifikacija za EP u Portugalu 2004., novi izbornik Otto Barić zapeo je već na prvoj prepreci. "Beskrvnih" 90 minuta u Osijeku završilo je bez pogodaka, a Barić je već na prvoj utakmici shvatio da mora u potragu za novim igračkim rješenjima. Na radost svih hrvatskih navijača, za nekoliko mjeseci prinudno je otkriven - Dado Pršo...

Drugi posjet Tallinnu, ovog puta novoj Le Coq Areni, bio je gotovo jednako mučenje kao i u Osijeku. Srećom, ovog puta nas je pogodak kojeg je Niko Kovač doslovce ugurao u 77. minuti održao na kolosjeku koji nas je kasnije doveo do Portugala. Na samom kraju bodove je spasio Stipe Pletikosa sjajnim obranama. Nadajmo se da će u ovu subotu imati puno manje posla.

Estonci nas čekaju u lošem raspoloženju, glede neočekivano lošeg starta u ovom kvalifikacijskom ciklusu. Dosad su nanizali sve poraze, kod kuće od Makedonije (0:1), Izraela (0:1) i Rusije (0:2), u gostima kod Rusije (0:2) i Izraela (0:4), makar je loš estonski učinak često bio garniran dobrim predstavama i mnoštvom propuštenih prigoda. Protiv Hrvatske neće biti njihove prve zvijezde Andresa Opera, koji je sa 105 nastupa i 32 pogotka najbolji strijelac estonske reprezentacije u povijesti. Nedostat će im i standardni Allas, Saviauk, Rähn i Šišov.

Više od Estonaca, mogao bi nas zabrinuti nezgodni lipanjski termin, u kojem smo gotovo uvijek imali problema. Iscrpljenost igrača nakon duge sezone ovog bi puta mogla još više doći do izražaja, jer igramo s protivnicima koji su u najboljoj tjelesnoj formi, jer su tek blizu polovice natjecanja u estonskom i ruskom prvenstvu, koja se igraju od proljeća do zime.

U dosadašnjim lipanjskim kvalifikacijskim iskušenjima gubili smo na gostovanju od Ukrajine 1995. (0:1), a remi u Makedoniji 1999. (1:1) pokazao se kao poraz, jer smo zbog ta dva izgubljena boda ostali "kratkih rukava" glede plasmana na EP 2000. Spomenuli smo već teško gostovanje u Estoniji 2003. (1:0), a 2001. smo kod kuće lako dobili San Marino (4:0), da bismo još jedno teško gostovanje u Latviji riješili jednim pogotkom Balaban u 40. minuti. Veliko zadovoljstvo donijela je tek pobjeda u Boguarskoj (3:1) 2005.

Lipanj stoga zove na oprez. Šest bodova iz ove dvije utakmice dovele bi Hrvatsku pred vrata Europskog prvenstva, no 180 blok-minuta protiv Estonije i Rusije ponudit će zasigurno nateže iskušenje za Hrvatsku u ovom kvalifikacijskom ciklusu.