Kome zvono zvoni?

Olympiakos, Partizan, Pro Recco i Jug. Nitko više nema šansu za pobjednički gutljaj iz pehara. Sva četiri kluba prvo su počistili u svom dvorištu, išamarali domaću konkurenciju i slikali se s nacionalnim "kantama". Ali opet. Nije to to. Samo "štemeri"uzimaju sve. I Kup i Prvenstvo...i naravno...Euroligu. Teško je uprijet prstom u favorita, dignut sigurnu lovu na kladionici, danas svi "krvare" za zlato.

Prvi par čine Pro Recco i Olympiakos. Sponzori su "podigli glas" i umjesto u Napulju, vodeni cirkus smjestit će se u Milano, no svejedno, Talijani su i dalje "ko doma". Znate kako to ide u vaterpolu. Svi imaju šanse za titulu, al domaćinima još 25% ispod stola; javna tajna koja će preživjeti i ovu sezonu. Grke čeka pakleni posao. Baš kao i preostala tri kluba i oni su bar jednom bili u deliriju..2002. Budimpešta. Njihova zlatna godina.

ovoga puta uz pomoć Hrvata Komadine, Vranješa te još uvijek vjernog Chatzitheodoroua, potom Deligiannisa, Schizasa, Platanitisa, Doskasa, Delakasa, Nikića, Sante, Afroudakisa... ponovno grizu protiv domaćina. Što mogu? Puno. 'Ko bi to znao. U četvrtfinalu "odgrizli su glavu" Honvedu, sada ciljaju na nemoguće. Jug se mučio s njima u obje utakmice u skupini, pokazali su da mogu. Pogotovo krene li Santu šut, a "Chatzi" odigra kako zna. Nemojte im se smijati, čak niti ako ih suci počnu "klati".

Pro Recco je pak domaćin, a govori se kako uz to znaju igrati i vaterpolo. Između ostalog, žele ponoviti '65-u kada su baš u Milanu osvojili svoj prvi naslov. Naravno, nije im to jedini, '84, i 2003' također su zlatne godine. Provukli su se protiv Brescie u četvrtfinalu, ali teško da će više ikome dopustiti da im čita bukvice u njihovom dvorištu. Dosta je reći Vujasinović, najbolji bek svijeta čiji vaterpolo jednostavno morate voljeti, umjetnik, čarobnjak...i tako unedogled... Dodate li toj veličini Calcaterru, Kasasa, Feluga i Madarasa dobijete formulu za naslov; ili barem finale. A nemojte zaboraviti niti Tempestija; pa ti prođi dalje. Grci, loše vam se piše, ma koliko mi šutjeli o tome.

Eh sad. Partizan - Jug. Crno-bela djeca malo su se "zaigrala", usput pregazila Posillipo i završila na final-fouru. Kako dalje? Može li se uopće preko europskog prvaka, željnog obrane naslova? Kad je zadnji put Partizan 76' radio "dar-mar" nitko od njegovih sadašnjih igrača nije niti bio u planu. To dovoljno govori o iskustvu. ipak, talenta imaju na izvoz. Prlainović i Filipović uzdanice su jedne od najboljih vaterpolskih škola u Europi i tu leži njihova šansa. ovako maldi, neiskusni, tek izašli iz "kinderbeta" nemaju što izgubiti. Pomoći će im i Pijetlović, odmetnik iz Mladosti Slovenac Nastran, Avramović, no sve to pada u vodu odigra li Jug - jugaški.

Onako kako igra prvak Europe. Kome je uopće potrebno nabrajati dubrovačku mašineriju? Zna se tko će na gol, Vićan, a "djedice" Kržić i Fatović u zadnjoj će sezoni napraviti sve ne bi li se oprostili s još par kila zlata. Uz Mihu Boškovića, Jokovića, Bušlju i ostatak družine Dubrovčani se "bezobrazno" nadaju obrani titule, koju bi ljubomorno sačuvali od preostala tri "bandita". Nikolić zna da sve leži u obrani, obrani koju je Jug u zadnje dvije utakmice konačno odigrao "školski", za udžbenike. No, teško je reći. Nema "jazavaca", svi su "bijesni", željni skalpa i lovorovog vijenca. Ipak, srce tuče samo za jednog. Ajmo Jug...

Final four, Milano, 21.6.2007., polufinale
Pro Recco - Olympiakos
Jug - Partizan