Oni jedini vole Dinamo

Još se jednom dogodilo. Još su nas jednom osramotili huligani i divljaci, još ćemo jednom strepiti nad kaznom i još jednom će svi bar tjedan, dva sve znati i biti najpametniji kako riješiti gorući problem huliganstva. Nažalost, neki Bad Blue Boysi su još jednom bili u glavnoj ulozi, oni koji se kunu u ljubav prema Dinamu, kojima je Dinamo sve i koji cijeli tjedan žive za subotu kad će vidjeti svoju momčad na djelu još jednom su osramotili i svoj klub, Hrvatsku, a prvenstveno su osramotili sebe. Puno ekscesa i incidenata se već dogodilo i nitko nije postao pametniji nakon toga, nitko nije nešto riješio i poduzeo, svi su ostali samo na velikim riječima.

Bad Blue Boysi su osnovani 1986. godine i u svojih 21 godinu postojanja mnogo su se puta zabavljali po Europi i prisiljavali svoj voljeni klub da izdvaja švicarske franke kako bi Uefa bila mirna. U Hrvatskoj su Boysi vodili rat za sveto ime Dinamo protiv tadašnjeg vodstva kluba na čelu sa Zlatkom Canjugom i pokojnim predsjednikom Tuđmanom koji je odlučio da se Dinamo zove Croatia. U cijeloj toj priči niti Canjuga niti policija nisu bili nevini, dapače, no otkad je ime Dinamo vraćeno neredi i ekscesi najvernijih plavih navijača se učestalo ponavljaju i sve to više nije čak ni vezano za same službene utakmice, jer zašto bi pripremne utakmice bile tako dosadne...

Već iste godine kad je vraćeno staro ime klubu iz Maksimira, 2000., Bad Blue Boysi su u Milanu, prije druge utakmice pretkola Lige prvaka, divljali i razbijali pokraj slavne milanske katedrale Il Duomo. Letjele su boce, čaše i stolice, Milan je više sličio na Bejrut, a sve su to u čudu promatrali japanski turisti, valjda nenaviknuti na takvo navijačko nasilje doma. Za sve to krivi su bili milanski konobari koji su, veoma zlobno, naplatili kave po višestruko većim cijenama i nakon toga je nastao pakao. Dvije godine kasnije na pripremama Dinama u austrijskom Fak am Seeu skupina od 150 BBB-a izazvala je velike nered i prekid utakmice sa Slovanom iz Libereca. Sljedeće godine (opet) na pripremama u švicarskom Kriensu zločesti plavi dečki su se nakon utakmice s Partizanom potukli usred terena s Grobarima, navijačima Partizana. Švicarska policija bila je nepripremljena i malobrojna i očito preopuštena s obzirom koji protivnici su se nalazili na suprotnim stranama.

No, nije to bilo sve, jer neki pojedinci su pomislili da su oni zapravo pravi vladari kluba pa je tako 2004. godine, usred jedne od najgorih sezona u Dinamovoj povijesti, skupina 'navijača' upala na trening i svim nogometašima skinula sveti plavi dres jer ga momci nisu ni zaslužili. Cijeli taj postupak nije naišao na nikakav otpor igrača, a i dan danas je ostalo nejasno kako su ti 'navijači' uopće uspjeli ući na stadion usred treninga. Čak i ove jeseni, nakon prekrasne i nadahnute epizode u Londonu protiv Arsenala, već protiv Auxerra neki su veliki Dinamovci i Hrvati bakljama zamalo prekinuli utakmicu. Važna druga utakmica nije ni počela, a teren je ostao zasut bakljama, igračima je trebao rezultat i dobar početak, ali zašto bi im se to priuštilo kad je toliko novaca bilo potrošeno na baklje. Bilo je tu i nereda u Sarajevu, Kijevu, napada na pojedine igrače…

Foto: Nikola Movrić

Sve je kulminiralo sramotnim i odvratnim neredima u Kapfenbergu. Nekoga je opasno izazvao mirni austrijski gradić, tko zna koji je bio uzrok, mrki pogledi zlih austrijskih policajaca, teta u dućanu koja je skuplje zaračunala pive ili loša probava... U biti uzrok nije niti najmanje važan. Važna je posljedica, činjenica da je Dinamo morao otkazati svoje pripremne utakmice i da se možda sprema i kazna, važna je sramota za klub i što se opet svi moramo crvenjeti zbog skupine budala.. Da, budala, kako ih drugačije nazvati. Kad se svim ovim neredima dodaju i oni za vrijeme Zlatka Canjuge, a koji nisu imali nikakvog opravdanja, kao što su bili neredi u Auxerru, i neredi u utakmicama hrvatske lige nakon toga, onda je sve jasno. Zanimljivo je da uvijek postoji neko opravdanje od 'režisera' nereda. Tako je kriva policijska represija, maltretiranje svake subote, teška obiteljska situacija, nezadovoljstvo igrom momčadi, igrači koji ne slušaju poželjnu glazbu i voze preskupe aute dok pravi navijači skupljaju lovu za tekmu.

No, opravdanja nema.. Pravi Bad Blue Boysi, koji stvarno vole Dinamo i žive za njega i svaku utakmicu žele što jače navijati i pjevati za svoju voljenu momčad, koji idu na gostovanja bez nereda i izgreda, koji su pravi fanatici, koji navijaju bez prestanka i pauze kao u Londonu ili na proslavi naslova prvaka ili na bilo kojoj utakmici prvenstva kad su jedini na stadionu, trebaju se ograditi od ovakvih pojedinaca kojima je jedina želja da nešto razbiju, da nekog istuku, da bacaju betonske blokove, bicikle i rampe i sve u to u najnovijoj Lonsdale majici i Puma tenisicama, kako bi na svim programima i u svim novinama vidjeli kako je eto on pravi huligan od glave do pete.

Oni su jako ponosni kad razbijaju, kad bacaju, kad tuku, misle da su bogomdani, oni će nakon nereda vikati koliko vole Dinamo i spočitavati ostalima da ga ne vole, jer ne idu na gostovanja, oni će biti veliki Hrvati, a sutra će tražiti Dalmatince i crnce po gradu da ih istuku, oni sve znaju o slavnoj hrvatskoj prošlosti, ali hrvatskim se jezikom ne znaju izražavati. Oni misle da su pravi gospodari Dinama i da ostali, 'mirniji' navijači Dinama ne bi smjeli gledati svoju momčad u Europi, jer su, eto, oni tako odlučili. Oni su odlučili izbaciti svoj klub iz Europe, jer bi ionako ispao. Sve to nije rezervirano za pripadnike BBB-a, jer su sve veće navijačke skupine u nas imale svoje divljačke ispade. Ne treba upirat prstom u Europu, gdje također postoji veliki problem sa navijačkim neredima i nasilje, ne smiju se tražiti izgovori, problemi su naši, a ne tuđi i mi ih moramo riješiti..

Žalosno je, na kraju, da se, umjesto da pričamo i pitamo se je li Dinamo dovoljno dobar za Ligu prvaka ili Ligu Uefe, je li Sammir stvarno veliki potencijal, što očekivati od Tadića i Šokote, tko će uopće braniti za Dinamo i koliko je zapravo izgubljeno odlaskom legende Dudua, bojimo hoće li plavi biti izbačeni iz Europe, kad će vrli momci iz Kapfenberga opet divljati i orgijati i hoćemo li već u Sloveniji vidjeti kraj europskog sna, ne zbog nogometa, nego zbog nečeg što s nogometom veze nema. Baš do Domžala ili čak do Khazara neće se ništa promijeniti, a teško da će se promijeniti i dugo nakon toga, jer opet svi peru ruke. Predsjednik Barišić kaže da klub nema represivnih organa, bez govora kakve je prirode odnos kluba sa svojim navijačima, izvršni dopredsjednik Mamić iznenađujuće šuti kao zaliven, predsjednik Saveza Marković se boji da naši navijači neće na Europsko prvenstvo, a predsjednik Udruge prvoligaša Štimac nudi najbolje riješenje, trebamo svi sjesti i dogovoriti se kako riješiti problem i poduzeti rigorozne mjere.

Poznato odnekud?

Ajmo opet krenuti u začarani krug, organizirati okrugle stolove, emisije kako i što napraviti, intervjui, razgovori, velike riječi i rečenice, sve će to trajati par tjedana, možda i kraće, sve do novih nereda i novih huliganskih ispada, kad će cijeli taj festival pranja ruku i pametovanja krenuti iz početka. I tako unedogled...