Ima li boljeg?

Najjači ikad ili "samo" u rangu najjačih ikad? Pitanje i odgovor na njega zapravo nisu osobito bitni. Važnije je da je Umag, nakon objektivno igrački nešto slabije prošle godine, ponovno u punom sjaju, ovog puta i na terenu, a ne samo izvan njega. Ono popratno je ionako uvijek tu, svaki puta na jednako visokoj razini.

Direktor Slavko Rasberger i suradnici ove godine posebno mogu biti zadovoljni da je prvi hrvatski reket ponovno s njima i nama. Iako Rasberger često voli istaknuti: "Ivan Ljubičić je naš", misleći pritom da je umaški, uvijek uz turnir, prvi hrvatski reket iz niza razloga nije igrao u Umagu još od 2002.

Počelo je zasićenjem nakon sedam uzastopnih godina nastupa pred domaćim navijačima, bilo je i ozljeda i nekih drugih ciljeva u karijeri... Za turnir je najvažnije da je Ljubo opet tu, glavna domaća zvijezda, a kao 12. na svijetu, i jedna od glavnih ovogodišnjih zvijezda uopće.

Ivan će se nadati da ovog puta može dalje nego prije osam godina, kad je u Umagu došao do polufinala i u toj fazi uhvatio samo dva gema protiv tada iznimno jakog Magnusa Normana. Posljednja dva nastupa, 2001. i '02., obilježio je dolaskom do četvrtfinala, a u međuvremenu je iskusio pojedinačne i reprezentativne uspjehe, treće mjesto na svijetu, dva uzastopna nastupa na završnici sezone u Šangaju... Iskustvo koje se jednostavno ne može kupiti, nadajmo se da će biti dovoljno za pravi rezultat i u Umagu bez obzira na snažnu konkurenciju.

Marin Čilić je treći put zaredom umaški gost, odnosno, obzirom na staž - već polako i starosjedilac. U prethodne dvije godine Marinu je za nastup u glavnom ždrijebu trebala pozivnica, a ovog puta ušao je izravno, što dovoljno govori o koraku naprijed na ljestvici najboljih na svijetu. Bio je na rubu prvih 100 i ponovno se približava, a od ostvarenja tog cilja dijeli ga nekoliko pobjeda.

Prema progresiji iz prve dvije umaške sezone, 18-godišnja hrvatska nada je svaki put sve bolja na najstarijem domaćem ATP turniru. Prije dvije godine - prvo kolo, lani - osmina finala, ove godine... Ne treba pogađati, ali bilo bi krasno da se trend nastavi - pogotovo stoga što bi put do eventualnog četvrtfinala Marina najvjerojatnije vodio preko drugopostavljenog Nikolaja Davidenka, potencijalnog suparnika u drugom kolu.

Luka Belić ponovno će okusiti seniorsku konkurenciju uz ulaz s wild-cardom. 18-godišnji domaći dečko, Umažanin, lani nije imao sreće sa ždrijebom obzirom da je u prvom kolu morao na kasnijeg finalista, već tada vrhunskog Novaka Đokovića. Ako ništa drugo, bilo je to, uz 6:3 i 6:3 za favorita, vrijedno iskustvo, a ovog puta ga očekuje kvalifikant i mogućnost za bolji rezultat nego lani.

Kao posljednji od domaćih aduta u ždrijeb je ušao Roko Karanušić, kojem je status petog hrvatskog reketa donio posljednju raspoloživu pozivnicu. Roko je od svih hrvatskih predstavnika imao najmanje sreće sa ždrijebom obzirom da ga na startu čeka peti nositelj Guillermo Canas, umaški pobjednik iz 2004., no tko zna - iznenađenja su uvijek moguća.

Novak Đoković pamti Umag po prošlogodišnjem finalu i u novom nastupu sigurno želi i korak više, trofej u svojim rukama. S puno argumenata. Prvi je nositelj, treći na svijetu, ovogodišnji polufinalist Roland Garrosa i Wimbledona, pobjednik Masters Series turnira u Miamiju, finalist Indian Wellsa, vlasnik još dvije ovosezonske titule na ATP Touru... Dosad najbolja godina karijere, definitivno, a još nije rekao zadnju.

Treći tenisač svijeta bit će najzvučniji ovogodišnji umaški sudionik, a uz bok mu je Nikolaj Davidenko, peti na Entry listi, koji na najstariji hrvatski ATP turnir stiže željan povratka na pravi put nakon dva neočekivana poraza u prvom kolu (Gstaad, Amersfoort) što je zastoj kakav se njemu događa jako rijetko.

26-godišnji Rus igra praktički bez tjedna odmora i dosta uspješno, s polufinalima Roland Garrosa, Masters Series turnira u Rimu, Rotterdama i Dohe kao najznačajnijim ovosezonskim rezultatima. Vrijedi dodati i četvrtfinale Australian Opena i osminu finala Wimbledona, dok je sve ostalo u proteklih sedam i pol mjeseci ipak bilo ispod onog što bi se očekivalo od Davidenka, vjerojatno i ispod onog što je peti na svijetu očekivao od samog sebe. Možda u Umagu podsjeti na Roland Garros i jaki turnir u Rimu...

Kad su u ždrijebu Top 10 igrači i hrvatski aduti, svi ostali su ipak u drugom planu. No, malo koji direktor turnira na zemlji ne bi volio imati Davida Ferrera, već spomenutog Guillerma Canasa, Carlosa Moyu, branitelja naslova Stanislasa Wawrinku, ove godine solidnog Filippa Volandrija, tradicionalno jakog u Umagu... Svi će oni prodefilirati, a nadajmo se, i što duže ostati na terenima Stella Marisa.

S ovakvim popisom igrača, izostanak najavljenog kralja zemlje Rafaela Nadala neće previše naštetiti turniru. Iako bi Nadal, normalno, bio "šlag na tortu", poseban dodatak jakoj umaškoj ponudi.

Tko voli tenis i zemljane terene, ali i popratnu zabavu koju najstariji hrvatski ATP turnir redovito nudi, neće požaliti ako se idućih dana uputi u Umag...