Tmurno košarkaško ljeto

Sedam pobjeda u 24 nastupa donose frustraciju na lice kroničara hrvatskih neuspjeha, naime to je bilanca naših mladića ovog ljeta. Spremno ćemo prstom uprijeti u nedokazane trenere, nepouzdani savez, pronaći ćemo u svemu tome i nepotizam, te razne svjetske zavjere. To sve kako ne bismo morali pogledati realnosti u oči. Hrvatska je danas samo "jedan od" sudionika, o hrvatskoj se košarci priča s nostalgijom. Uostalom, većina će građana na upit o "trojici košarkaša" odgovoriti: "Kukoč, Rađa, hmmm"?

Poraz od Srbije - uspjeh

U nas je košarka marginalan sport, igra vrijedna pola stranice u dnevnim novinama na dan Eurolige. Nažalost, problemi u njoj sve su samo ne marginalni. Kadetski izbornik Vlado Vanjak reći će da rezultati u mlađim kategorijama nisu važni, doista i ne bi bili da naši igrači, karikiramo, nesretno izgube polufinale tricom u posljednjoj sekundi. No, hrvatske tri selekcije ovog ljeta nisu bile konkurentne vodećim europskim reprezentacijama. Došli smo do tog stadija da minimalan poraz od rivala Srbije tretiramo kao uspjeh.

Za koju godinu ćemo od momaka koji su, primjerice, izgubili 18 razlike od Bugara tražiti da postanu stupovi seniorske momčadi, koja bi pak trebala biti u vrhu Europe. Bilo bi predivno kad bi se jedini razlozi našeg neuspjeha zvali Vlado Vanjak, Darko Kunce i Goran Caktaš. Bilo bi sjajno kada bi naši igrači doista bili najtalentiraniji u Europi, kako često blaževićevski razmišljamo. Ipak, i u ovom općem mediokritetu optimistički ćemo pronaći par bisera.

Tomić, Prostran, Delaš...

Ante Tomić možda ne napreduje "koracima od sedam milja" kako neskromno očekujemo, međutim taj 20-godišnjak već je sad u konkurenciji za Eurobasket i ukoliko nabaci dovoljno mase trebao bi biti stožerni igrač reprezentacije u sljedećoj dekadi. Isto se ne može reći za nikoga od njegovih desetoplasiranih U-20 kolega, iako Zoran Vrkić (fizički) i Luka Petković (tehnički) posjeduju značajan potencijal.

Ponajveće juniorske (7. mjesto) nade zbog objektivnih (ozljede) i drugih razloga nisu otputovale u Španjolsku - Tomislav Zubčić, Bojan Bogdanović i Stipe Režić. U njihovom odsustvu nametnuli su se bekovi Filip Krušlin i Karlo Vragović, dok je 17-godišnji Mario Delaš solidno odigrao. Prvo ime kadeta (10. mjesto) i najbolji strijelac prvenstva bio je zadarski bek Toni Prostran, prihvatljivo su nastupali Ivan Batur i Dino Jakoliš, a većina kadetskih reprezentativaca daleko je od ozbiljnih košarkaša.

Nogometna izabrana vrsta, uz pomoć dijaspore, godinama opstaje u eliti bez značajnih rezultata u mlađim kategorijama. Nažalost, na košarkaške Rakitiće, Petriće i Šimuniće ne možemo računati, jer ovaj sport u Australiji i Švicarskoj nije "in". Moramo se okrenuti domaćem proizvodu, koji je na europskom tržištu ponovo ocijenjen nekonkurentnim. Zato Hrvatski košarkaški savez jedinstveno funkcionira, do te mjere da je Danko Radić za predsjednika HKS-a, ponovno, izabran jednoglasnom odlukom 70 sabornika, a neki drugi sportovi postali atraktivniji i televizičniji....