Igra imenima

Kako jedan hrvatski (jedini?) košarkaški komentator voli zaintrigirati svoje gledatelje: "Jedno nagradno pitanje". Koliko u Hrvatskoj postoji košarkaških dvorana koje su klimatizirane? U toj jedinoj Hrvatska se priprema za Europsko prvenstvo u Španjolskoj, gdje bi po tko zna koji puta hrvatska košarka trebala vratiti stari sjaj.

Crikvenica i Selce su idealni domaćini izabranicima Jasmina Repeše, ali se organizatori Svjetskog kupa nisu proslavili. Kako je rekao kolega: "Odradili su ga u talijanskom stilu". Od pokvarenog semafora u Crikvenici, uz standardne upadice: "Je li to onaj iz Cibonine dvorane?", do činjenice da na posljednje dvije utakmice hrvatske reprezentacije nije bilo službene statistike na kraju susreta. Nemojte pitati kako smo dobivali strijelce, ne bi nam vjerovali.

Ipak, sve "dječje bolesti" će svi prisutni zaboraviti ukoliko se 120 pripremnih minuta hrvatske reprezentacije pretoči u opipljiv uspjeh na Eurobasketu. Hrvatska je u Rijeci, Crikvenici i Delnicama pokazala da može, ali i ne mora. Može, jer je protiv Finske primala poene na "kapaljku", a ne mora, jer je primila od Novog Zelanda osam trica za 13 minuta. Isto tako, protiv Britanaca nismo mogli "pogoditi bunar", ali je protiv Finske tečan protok lopte otvorio prilike za 16 ubačenih trica.

Nije izmišljanje tople vode kada se nakon Velike Britanije, Novog Zelanda i Finske zaključi kako Hrvatska ovisi o kvaliteti obrane, tranzicijske igre i protoka lopte u napadu. Svjetski kup je pokazao nekoliko važnih stvari. Hrvatska bez Marka Popovića nema šutera s "mudima", koji će pokrenuti seriju i dati impuls suigračima. Hrvatska u Mariju Kasunu ima dominantnu kvalitetu više pod koševima, a kad nema Kasuna, ima Stanka Baraća. Ako je nešto manje od mjesec dana priprema iznjedrilo potencijal i potencijalno iznenađenje za protivnike u Španjolskoj, onda je to mladi centar Tau Ceramice.

Već je naveliko spominjan uspon Baraća od prvih dana priprema, kada nije znao gdje gledati, do susreta s Finskom u kojem ubacuje 13 poena, hvata sve skokove koje je trebao i veliki dio njih koje je mogao te zatvara reket s tri blokade. Bilo bi zaista iznenađenje da izostane s popisa putnika u Španjolsku. I tu je Barać uspio. Iskoristio je priliku, koju je Jasmin Repeša nagovješćivao kada je najavio da će se na pripremama boriti najveća bitka za najboljih 12. Jednoglasni zaključak govori o dojmu kako je Barać nadvisio Antu Tomića, Juru Lalića i Lukšu Andrića.

Osim borbe na centarskim pozicijama velika borba za tri mjesta se vodi i na poziciji beka-šutera, odnosno krila. Svjetski kup je potvrdio dojam s turnira u Bormiju, kako je Mario Stojić sve bliži konačnom popisu, a slično vrijedi i za Marina Baždarića. Menorcin dvojac je pokazao kako su iskustvom i kvalitetom, kako u obrani, tako i u napadu, bolji izbor od Branimira Longina (žulj poremetio dosta toga) i Marina Rozića. Stojić je u svakom susretu donosio mirnoću i čvrstoću u obrani, dok u napadu nije bespotrebno trošio lopte i pogodio je sve što je trebao pogoditi. Baždarić je pak, uz kvalitetnu obranu, protiv Finske pokazao da može doprinijeti u dužim šuterskim dionicama.

Što se tiče očekivanja od ostatka momčadi, dojam iz tri susreta Svjetskog kupa govori o djelomičnom podbacivanju Marka Tomasa i Damira Markote, od kojih se očekivalo više. Međutim, vremena za napredak ima, kako za kompletnu momčad, tako i za pojedine učinke, a posebice se to odnosi na napadački arsenal Tomasa, odnosno obrambenu igru Markote.

Pozicija organizatora igre je potvrdila kako je Zoran Planinić ponajbolji europski bek na otvorenom terenu, ali i da u igri "pet na pet" zna donijeti odluke, koje nisu najbolje u tom trenutku za momčad. Tako se protiv Novog Zelanda u posljednjoj minuti, kod minus tri, odlučio na prodor "1 na 5", da bi nakon napadačkog skoka odmah uzeo šut za tri poena. Obje akcije su završile neslavno, ali tješi činjenica kako će završne akcije redovno ići u ruke Roka Ukića (prodor) i Marka Popovića (šut).

Organizatorski učinak Ukića i Davora Kusa je sve bolji, a povećava se s uigranosti akcija. U završnom susretu s Finskom Ukić je pokazao da zna povući ostatak ekipe, a zatim i razigravati, pogotovo nakon pick'n'rolla, dok je novi bek Unicaje potvrdio konstantnost šuterske forme. Što se tiče Marka Popovića, zaslužio je sve pohvale, jer se nakon nekoliko dana prehlade i visoke temperature vratio sa šest trica i 22 poena.

Slijedećih dana slijede prva "rezanja", a kao vrlo izgledni kandidati se čine Damir Miljković i Jure Lalić, koje Repeša nije koristio u ozbiljnim minutama. Miljković se nije uspio nametnuti kraj Baždarića, Longina i Stojića, a Lalić pokraj Baraća i Banića. U drugom redu kandidata je Cibonin dvojac Lukša Andrić i Marin Rozić, za koje još ima vremena i koji u Crikvenici nisu pokazali dovoljno argumenata za odlazak u Španjolsku. Izbornik je najavio prvo razgovor s otpisanima, a tek onda razgovor s medijima, što dodatno pokazuje način rada u reprezentaciji.

To bi trebalo biti posebno poglavlje jer način treninga, studioznost i ozbiljnost rada u Crikvenici, pod paskom Jasmina Repeše i Tomislava Mijatovića, daje dodatni optimizam da "tamo negdje" u Španjolskoj možemo napraviti dobar rezultat. Uigravanje, kako obrane, tako i napada, zaustavlja se pri svakoj krivoj kretnji bilo kojeg obrambenog igrača, uz brojna ponavljanja i Repešina objašnjavanja.

Kad se stavi crta ispod dosad učinjenog, može se biti zadovoljan potencijalom i pojedinim periodima u igri. Međutim, napad na postavljenu obranu protivnika i ispadanja u obrani dobra su opomena pred Europsko prvenstvo koje počinje za manje od tri tjedna. Slijedi nastavak rada na taktici, uigravanju akcija jer kako Repeša voli reći: "Moramo biti spremni za bilo koju situaciju, na bilo kojem dijelu terena". Ozbiljnost i kvaliteta rada daje pravo svim košarkaškim zaljubljenicima da pred susrete s Latvijom (3. rujna), Portugalom (4. rujna) i Španjolskom (5. rujna), budu u optimističnom tonu. Hrvatska ima jednu klimatiziranu košarkašku dvoranu. Jednu.