Medalja je san

Šestu godinu Talijani pod vodstvom Carla Recalcatija odlaze na veliko natjecanje. Recalcati je na izborničkoj poziciji naslijedio Bogdana Tanjevića koji je Italiju vodio i do naslova prvaka Europe 1999. godine te se očekivalo kako će cijenjeni Recalcati nastaviti njegovim stopama. Nakon Tanjevićevog odlaska klupu su nudili Ettoreu Messini, ali najbolji talijanski trener danas, odbio je ukazanu čast vjerojatno sjetivši se ne baš lijepog rastanka 1997. godine kada ga je Tanjević naslijedio.

Pod vodstvom Recalcatija Italija se plasirala u finale Olimpijskih igara u Ateni gdje je Scola bio klasa previše za Talijane i odveo Argentinu do zlata. Recalcati ima i broncu s Europskog prvenstva 2003. godine dok su svi ostali nastupi proglašeni podbačajima.

Na posljednjem Eurobasketu održanom 2005. godine u Srbiji i Crnoj Gori, upravo ih je naša reprezentacija eliminirala u osmini finala i na određen način napravila smjenu generacija u talijanskoj reprezentativnoj košarci. Recalcati se zahvalio brojnim veteranima, a danas se igra reprezentacije bazira na mladim zvijezdama Andrei Bargnaniju i Marcu Belinelliju, a podršku im daju oni stariji Basile, Galanda i Marconato.

Talijani su veći dio priprema odradili po običaju na svom tlu organiziravši i dva jaka pripremna turnira. Na oba turnira upisali su pobjede svladavši pritom i dva puta u Bormiju našu reprezentaciju. No nije sve idealno po Recalcatija. Brojni problemi s ozljedama stvorili su mu dosta glavobolje i još uvijek je upitno da li će se netko od ozlijeđenih oporaviti i uskočiti u posljednji čas.

Među onima koji nisu posve fit je i Bargnani kojeg muče leđa još od naporne NBA sezone, no Bargnanijev nastup nije pod znakom pitanja. Treninzi mu se doziraju, nije u punom pogonu, ali u Španjolskoj će igrati. Nadolazeća zvijezda Danilo Gallinari u pripremnom dvoboju s Poljskom naizgled je teže ozlijedio koljeno, no srećom po Talijane, pokazalo se kako je ozljeda lakše prirode i također se očekuje kako će se do Eurobasketa priključiti trenažnom procesu. No na Eurobasketu sigurno neće biti borbenog Richarda Masona Rocce koji se pokazao u izvrsnom svjetlu na Svjetskom prvenstvu u Japanu prošle godine.

Od petnaestorice igrača koji se još uvijek nadaju nastupu u Španjolskoj, deset ih dolazi iz jake talijanske lige. Bargnani, Belinelli, Basile, Marconato i Hackett su petorica legionara. Prvoj dvojici stil igre pod Recalcatijem mora odgovarati. Iako Carlo voli obranu i traži čvrstu obranu koja je temelj kvalitetnog napada, Bargnani i Belinelli imaju svu slobodu u napadu. Belinelli će biti taj koji će uzimati najveći broj šuteva, ponekad možda i previše gnjaviti loptu i šut, ali on je igrač punog povjerenja svog izbornika. Bargnani će biti teško branjiv većini obrana, visinom i pokretljivošću bit će kvalitetan matchup svakoj obrani.

Uz Belinellija kvalitetnu vanjsku liniju činit će rutineri Basile i Bulleri koji su i u pripremama pokazali kao vrlo važni kotačići u talijanskom mehanizmu. Ne treba zaboraviti niti dvojicu rutinera Marca Mordentea i Mattea Soragnu čije će iskustvo dobro doći kao i ono Giacoma Galande i Denisa Marconata. No Galanda i Marconato označeni su od mnogih kao najslabije karike Recalcatijevog sastava koji je značajno izgubio neigranjem Rocce.

Što od Talijana očekivati u Španjolskoj, teško je predvidjeti. Spoj mladosti i iskustva znao se pokazati kao odlična stvar, ali već u nekoliko navrata Talijani su pokušali s tim, no nije im upalilo. Sposobni su u dobroj večeri svakog, baš svakog, pobijediti, ali isto tako i izgubiti od potpunih autsajdera. U malo bržoj i trkački intenzivnijoj utakmici teško će se snaći bez obzira na revolveraške sposobnosti Belinellija, Bullerija i Basilea. Nisu reprezentacija koja voli brzu košarku i svako ubrzavanje igre bit će plus za protivnika. Realno teško će do medalje, no to je Europsko prvenstvo, a tamo je baš sve moguće. Tako su uostalom i postali europski prvaci, onda kada se tome nitko nije nadao…