One Man Team u lovu na Peking

Iako Njemačka na europskim prvenstvima sudjeluje još od sredine prošlog stoljeća, značajnije rezultate počinju bilježiti tek u osamdesetima. Konstantnost koju su iskazali u tom razdoblju nagrađena je dobivanjem domaćinstva Eurobasketa 1993. Očekivalo se da tu priliku neće propustiti i da dobar rezultat nije upitan, ali vjerojatno nitko nije očekivao da ta momčad može otići do kraja. Otišli su i na temelju tog uspjeha izgradili sustav koji na svakom prvenstvu daje momčad koja je spremna za najveće domete.

Doduše, naredna dva Europska prvenstva zabilježili su skromne rezultate – 10. i 12. mjesto, ali već 1999. godina donjela je najveće zlato njemačke košarke. Ne, nisu osvojili ponovno zlatnu medalju, naprotiv, završili su "tek" na sedmom mjestu. Bio je to prvi Eurobasket Dirka Nowitzkog, a taj nadareni 21-godišnjak se odmah nametnuo s prosjekom od 15.2 poena po utakmici. Od tada više ništa nije bilo isto. Na naredna prvenstva "vječiti autsajderi" su dolazili kao favoriti, a medalja je "visila u zraku" sve do 2005. kad se konačno i dogodila.

Niti u Španjolskoj situacija neće biti bitno drukčija. Nijemci opravdano gaje velike ambicije, a sve će opet ovisiti o raspoloženju po mnogima najboljeg košarkaša današnjice. Društvo će mu praviti nekoliko solidnih igrača poput iskusnog dvojca na poziciji playmakera - Pascala Rollera i Mithata Demirela, a širinu u napadu trebali bi osigurati Ademola Okulaja i Sven Schultze. Važnu ulogu u ovoj ekipi ima Demond Greene koji slovi za najboljeg obrambenog igrača, iako zbog teške ozljede koju je imao prošle godine nije onaj pravi. Visinu u reketu donosi uvijek korisni Patrick Femerling, trenutno član Seville.

Izbornik Dirk Bauermann svjestan je pritiska kojeg nosi na svojim leđima, jer eventualni neuspjeh i neodlazak u Peking na Olimpijske igre najvjerojatnije znači oproštaj jedne velike generacije predvođene neponovljivim Nowitzkim. Unatoč činjenici da ova generacija nikad nije osvojila zlato, mnogi se slažu da je ovo najbolja njemačka generacija u povijesti. Iako, kapa dolje svima, ali to je generacija koja je isključivo letjela na krilima "Plavog anđela" i zbog njega bi svaki pravi ljubitelj košarke volio da ostanu na okupu još malo. Bar do Pekinga...