Meštrović: "Hajduk prvak, Cibalia u Europi!"

Za početak, reci ponešto o sebi za sve mlađe čitatelje.
”Imam već skoro 30 godina, a 13 godina sam profesionalac. Prvu utakmicu sam odigrao s nepunih 17 godina u Prištini. Nakon igranja u Cibaliji, u 24. godini odlazim u Hajduk, gdje sam igrao dvije sezone. Boravio sam još u španjolskom Alavesu sezonu i pol, te u Izraelu dvije sezone. Sad sam u Cibaliji, a na ljeto - tko zna gdje.“

Mario Meštrović - ponovno kod kuće (Snimio: Dražen Patarčić)

Kako počinje tvoja karijera?
”Kod mene su uvijek bile neke prekretnice - ili škola ili nogomet. Dok nisam završio gimnaziju, škola je bila na prvom mjestu. Nakon toga odlazim u Zagreb na fakultet, gdje sam završio za matematičara-informatičara četvrtog stupnja.”

Ovo se može nazvati sezona velikih povrataka velikih igrača u matične klubove. Bilić u Hajduk, Bjelica u Osijek, ti u Cibaliju, a samo Cibalia igra iznad očekivanja. Gdje ti tu vidiš svoju ulogu?
”Bilić je sigurno veće igračko ime od mene. Apsolutno. Po učinku, čini se da je Cibalia najviše profitirala. Bilić se vratio djelomično zbog toga što je bio ozlijeđen, Bjelica već dugo nije igrao, a ja sam cijelo to vrijeme nastupao. Vratio sam se silom prilika zato što je moj klub loše stajao u Izraelu. Ne znam koliko ću se ovdje zadržati. Mogu ostati, no najvjerojatnije je da ću još jednu sezonu igrati vani, nakon čega se zauvijek vraćam u Vinkovce.“

Malo je trebalo da završiš u Osijeku, sve je već bilo dogovoreno. Gdje je stvar propala?
”Osijek prema nama Vinkovčanima uvijek ima notu poslovične nekorektnosti. Oni su mislili da me samo oni hoće, pa su počeli raditi na riječ. Ja samo od toga odustao i došao u Vinkovce. Iako je i ovdje više na riječ nego na papiru, odlučio sam zaigrati u dresu Cibalije. Ja se nisam došao obogatiti u Osijek, stoga sam odmah sve to presjekao.”

Osim Cibalije i Osijeka, da li je još koji klub bio u igri ?
”Bila je ponuda Zagreba, no moje potraživanje je za njih bilo preveliko, pošto su oni tada bili u krizi, stoga sam odlučio igrati za Cibaliju.“

Kolege iz Splita su rekle da daš gol uvijek kada ne treba. Dao si ga Varteksu kada si još igrao za Hajduk u sezoni 95./96., dao si ga Hajduku u ovoj sezoni...
”Taj gol Varteksu je nešto najvrjednije što je tada Hajduk napravio, a za Croatiju je značio naslov prvaka. Nama ništa, igrom slučaja, nije značio. Što se tiče splitskih novinara, meni je drago što su me nakon 4-5 godina onako lijepo dočekali, a ja sam tamo doživio najljepše trenutke. Na Poljudu su me i sada dobro primili, tamo se odlično osjećam. Možda i zato što sam Hajdukovac uvijek bio, a i ostati ću.”

Odigrali ste već prvi susret u Kupu s Dinamom. Opet ste naišli na nepremostivu barijeru. Gdje se krije taj problem između vas i njih?
”To je isto tradicionalno. Kako Osijekova nekorektnost, tako i Dinamova nepobjedivost. 1994. godine imali smo izglednu priliku, no opet smo izgubili. To je karakteristika velikih momčadi. Hajduk nam leži. Mi u ovom susretu i nismo imali previše sreće. Utakmica je poprimila sasvim drugačiji tok nego što smo očekivali.“

Slijedi veoma važan susret s Rijekom. Ako pobijedite, bez obzira na veoma težak raspored, imate izglednu priliku da idete u Europu. Ti si se već puno puta u karijeri hvatao u koštac s ovakvim utakmicama, ali kako će se ova mlada momčad postaviti prema Riječanima?
”Taj psihološki moment sigurno ima veliki utjecaj, posebno za ove mlade igrače koji još ne mogu shvatiti važnost ove utakmice - kako za klub, tako i za njih. Igranjem u Hrvatskoj nitko te ne vidi, no Europa je nešto sasvim drugo. Europa je uvijek odskočna daska za sve u klubu. Nadam se da će mlađi igrači odoljeti pritisku. Ovo je svakako najvažnija utakmica za klub u zadnjih deset godina, sigurno i od onog ispadanja iz Lige.“

A prošlogodišnje finale Kupa?
”Dečki su već došli do finala Kupa. Bili su nadomak. No, uz pomoć raznoraznih čimbenika, što suca i ostalih elemenata, nisu osvojili Kup... Međutim, ovoga trenutka mi se za nešto borimo. Nadomak smo toga, lako možemo proći, no može biti da i ne pobijedimo. Ako pobijedimo, napravili smo divovski korak prema Europi, tim prije što prije početka sezone na ovu mladu momčad nitko nije računao. Prije Dinama smo bili puni samopouzdanja, a nadam se da će ga igrači iskoristiti i protiv Rijeke. Hajduk smo razbili igrom. Igrači mladih klubova moraju puno toga dati protiv takvih momčadi, jer kad se najmanje nadaš, takvi su klubovi najopasniji.”

Cibalia je pobijedila u Rijeci, kod kuće je bio neriješen rezultat. Možete li protiv Rijeke do pobjede?
”Tu utakmicu u Rijeci nisam igrao, no osim što sam čuo da je za Cibaliju sudac svirao tri jedanaesterca, čuo sam i to da je Cibalia dobro igrala. To se i otkrila naša famozna igra iz kontri. Zadnji puta sam se ozlijedio, a tada je Rijeka mogla dobiti utakmicu s tri mrtve prilike. Ovoga puta moramo odigrati istu utakmicu, sa što više koncentracije, da nam se ne dogodi Dinamo.”

“Cibalia može u Europu” - detalj sa nedavne utakmice protiv Zagreba (Snimio: Dražen Patarčić)

Da li je Mario Meštrović, s ovom mladošću, formula Cibalije za izlazak u Europu ?
”Ha, ha, ha... Volio bih, zbog svih ovih mladih igrača i ljudi koji vole klub, da izađemo u Europu. Naravno, i zbog sebe želim da igramo makar jedno pretkolo, jer igrač koji nema motiv nije igrač. Osim Cibalije, u ovom gradu se i nema puno toga od športa voljeti. I ono malo kolektiva je u teškoj poziciji.“

Povratkom u Cibaliju, jesi li osjetio zavist mlađih igrača. Maroslavac je igrom slučaja ispao iz prve jedanaestorice?
”Nisam osjetio zavist. Igrač koji ne trenira nije igrač. To se svakako ne odnosi na Ivana. On je jedan izuzetno pametan igrač, a što je još važnije - odličan je čovjek. Što je veći broj igrača, veća je i konkurencija. Mislim da ovi mladići uz mene mogu samo dobro naučiti.“

Često izvodiš slobodne udarce, jesi li predodređen za njih?
”To je odluka trenera. To sam radio i vani, pa evo nastavljam i u Vinkovcima.”

Znači, trener ti daje veliko povjerenje?
”Pa, tako se čini. “

Prije nekoliko godina si izjavio da sumnjaš da ćeš ikada zaigrati u Cibaliji, ali se nadaš barem jednoj polusezoni u Hajduku ?
”Da, to sam izjavio prije četiri godine. Tada je bilo drugačije. Cibalia je uvijek bila kod mene u nekim post-nogometnim planovima. Dok za Hajduk svatko voli igrati, prema tome mogu u Hrvatskoj samo za Hajduk i Cibaliju igrati iz ljubavi, za ostale se igra zbog novaca. Čast Cibaliji, no Hajduk je ipak nešto posebno.”

Misliš li da bi mogao igrati u sadašnjem Hajduku?
”Apsolutno. Oni su išli na pogrešnu formulu. Htjeli su sve pomladiti i biti prvaci, a to tako ne ide. Uzeli su Ribića i Radeljića, drugoligaške igrače. Ja ne kažem da oni jednog dana neće biti nositelji Hajdukove igre, no sada ne. Pogledajte Andrića, on ima talent, no znate li vi što to znači biti Hajdukov igrač, barem u moje doba.”

Prema tvom mišljenju, tko će biti prvak i gdje se u svemu tome nalazi Cibalia?
”Razum govori Dinamo, srce Hajduk, ha, ha, ha. Vjerujem da ćemo mi biti četvrti, a to počinje od sutra. Da se ova generacija upamti po nečemu.”

Kako gledaš na pomlađivanje HNL, na suigrača Bošnjaka, nije li previše menadžera oko njih?
”To je rak rana našeg nogometa. On je strašan igrač, izvanredan momak. No, oni ga razvlače, ne daju mu mira igrati. Baš neki dan na radiju kažu - «legenda» vinkovačkog nogometa. Pa on ima 21 godinu, o kakvim mi to legendama govorimo. On bi u Hajduku zabio bez dileme 20 golova. Da on sada ima medijski tretman kao Hajdukovi i Dinamovi igrači, cijena bi mu bila još veća.”

Igrao si u Alavesu, koji se sada bori za Ligu prvaka?
”Da, tada je Alaves još bio drugoligaš. Sada, kada je došlo do smjene na vrhu kluba, klub postiže fantastične rezultate. Od moje generacije samo je jedan igrač u klubu, ali ja sam s njima u stalnom kontaktu. Njihov menadžer mi nedavno kaže da igraju najljepši nogomet.”

Što nakon igračke karijere?
”To samo dragi Bog zna. Vidite kako se sve mijenja. Nadam se još jednom odlasku preko granice u Izrael, odakle ima i sada ponuda.”

Što radiš u slobodno vrijeme?
”Na prvom mjestu mi je obitelj. Kćerkica Dora i supruga Melita. Puno vremena posvećujem i Internetu.”

Za kraj nas je Mario malo preduhitrio. Internet?
”Znam sve. U Izraelu i u Španjolskoj sam cijelo vrijeme tome poklanjao pažnju, jer ja sam ipak školovani čovjek, a ne klasični nogometaš.”