Buenos días: Naturalizacija

Trgovina putovnicama u velikom je zanosu. Velika većina europskih liga ima ograničenja kada su u pitanju Amerikanci, pa tako gruzijska ili bugarska državljanstva ovih dana mnogo eura vrijede. Vlade tih država ne prave velike probleme s birokracijom, dok god igrači pristanu nositi reprezentativni dres. Naizgled pravi primjer dobrog posla: "Vuk sit, a ovce na broju". Međutim, je li to moralno i pošteno? Primjerice Roderick Blackney preko noći je postao Bugar, a Shammond Williams gruzijsko je državljanstvo dobio prije nego što je vidio Tbilisi.

Na popisu makedonske reprezentacije osvanuli su Amerikanci napisani "po Vuku" - Majkl Vilkinson i Rajan Stik, a BiH balansira između Henrya Domercanta i Terrela Castlea. Što se tiče reprezentacija koje sudjeluju na Eurobasketu multikulturalna Njemačka specifičan je slučaj, budući da je većina njezinih igrača "čudnih" prezimena rođena i odgojena u Njemačkoj.

Njemački "Ujedinjeni narodi" na Eurobasketu u Turskoj 2001. nastupili su sa samo dva "prava" Nijemca (Nowitzki i Femerling). Ovog puta čak ih je sedmorica, a ostatak reprezentacije čine dvojica Amerikanaca (Greene i Garrett), zatim dvojica Nigerijaca (Okulaja i Arigbabu), te Turčin Mithat Demirel.

Za Ruse već neko vrijeme nastupa John Robert Holden, a napade Češke predvodio je bivši igrač riječkog prvoligaša Maurice Whitfield. Albanac Ermal Kuqo u Splitu se nije proslavio, ali je kasnije dogurao do reprezentacije Turske i danas ga uglavnom zovu Kurtoglu. Slovencima se u prvom susretu ozlijedio Srbin Aleksandar Ćapin, a Izraelci svojeg stranca imaju u Amerikancu Jeronu Robertsu. Drugi strijelac Portugala Joao Gomes također spada pod kategoriju "naturalizirani". Francusko krilo Tariq Kirksay je made in USA, a Talijani (Hackett) i Poljaci (Noordgard) svoje su strance prekrižili u posljednjem trenutku.

Za Španjolce je nedavno igrao Chuck Kornegay, a Grci imaju Sofoklisa Schortsanitisa, pa ispada da su jedine značajne europske sile koje nisu koristile usluge naturaliziranih igrača Hrvatska, Srbija i Litva. Kockasti dres je svojedobno skoro obukao korpuletni Zagrebov centar Tony Maroney. On je dobio državljanstvo, ali za reprezentaciju ipak nikad nije zaigrao.

Naturaliziranje igrača u korist poboljšavanja rezultata reprezentacije dovodi u pitanje sami smisao natjecanja između država. Stoga je odluka Fibe da ograniči broj naturaliziranih igrača na jednog po reprezentaciji stigla na vrijeme, prije nego što smo doživjeli nadolazeći Katar s 12 NBA izaslanika, koji preko ljeta žele zaraditi koji dolar više.