Košarka

Sretni gubitnici

Jednom tricom, jedinim velikim trenutkom u 240 minuta Europskog prvenstva osigurati prolazak u četvrtfinale. I to mora biti nekakav vid umjetnosti. Tenisači takve zovu "lucky loserima". I šesti susret pokazao je da od hrvatskih košarkaša možeš očekivati sve, osim normalne utakmice. 20 minuta smo "gušili" Ruse, Kirilenko je bio potpuno u sjeni Rozića, a vodili smo poen razlike. Što je onda bilo za očekivati u nastavku?

Ako ćemo tražiti utjehu nakon sva tri poraza u drugoj fazi Europskog prvenstva, možemo se pohvaliti da smo pravi umjetnici preživljavanja. Uz četiri poraza iz šest utakmica, osigurat ćemo četvrtfinale, uz malu pomoć Španjolaca i nešto veću Portugalaca. To mora biti nekakav vid umjetnosti, jer eto - možemo biti i prvaci Europe uz ukupni omjer 5-4.

Gledajući nastupe naše reprezentacije na ovom prvenstvu, nakon +1 na poluvremenu svatko tko je koristio logiku morao je rezonirati kako nemamo šanse dobiti tu utakmicu. Jer činjenicu da je Rozić potpuno uštopao Kirilenka, a ruski napadi su se razbijali o našu prilično čvrstu i dosta pametnu obranu, pratilo je samo "pola koša" prednosti na poluvremenu.

Vezane vijesti

Prkačin: "Ne možemo izgubiti četiri zaredom"
11.09.2007.
Glavni podbacili
11.09.2007.

Premalo za odnos snaga na terenu. Kad obrambeno odradiš svoj dio posla, a mi smo ga u prvom poluvremenu odradili, napad bi morao biti nagrada i dogradnja, iz minute u minutu prednost je morala rasti. Da, morali smo imati barem 10 poena prednosti nakon 20 minuta.

Nažalost, i da smo imali ništa nam to ne bi garantiralo. Jer druga stvar kojoj se nismo nadali, ali smo je očekivali, bio je nevjerojatan pad koji se događa iz utakmice u utakmicu. Jedino protiv Španjolske i donekle protiv Portugala igrali smo obratno. Pad pa dizanje. U svim ostalim susretima bez obzira koliko vodili i kako igrali u prvom dijelu, u drugom smo se rušili kao kula od karata.

Danas nije bila potrebna ni neka spektakularna izvedba Kirilenka, niti neka posebno brza košarka koju Rusi inače igraju, niti dobra šuterska večer Holdena, Hryape, Monye, Pašutina. Bilo je dovoljno igrati polako, mirno i staloženo i kažnjavati naše ponekad tragikomične pogreške i poklone.

Izostanak Popovića donekle je pokrivao Kus, ali šteta što se do kraja nije nametnuo u utakmici u kojoj je djelovao vrlo siguran. Umjesto toga, dozvolio je (i on i izbornik) da igru vode danas dekoncentrirani Ukić i standardno traljavi Planinić. Izuzevši opet vrlo dobrog Stanka Baraća, centri su i ovog puta izgubili bitku, posebno u napadu. Kasun pročitan, Banić dekoncentriran, Prkačin je bio samo prolaznik.

Eh, kad bi bilo moguće napraviti jedan košarkaški "copy/paste". Zalijepiti prvo poluvrijeme s Rusima na drugo sa Španjolcima. Cijela bi Europa od nas strahovala. Ovako - dovoljno im je samo čekati naše poklon-bonove. Dosad su stizali redovitije od Djeda Božićnjaka.