Kranjčar najbolji, Pranjić i Rakitić osvježenje

Jasno, bilo čiju predstavu protiv većinom amatera iz Andore ne treba preuveličavati, ali definitivno smo mogli uživati u minijaturama, kombinacijama i tehničkoj moći ove reprezentacije.

Vedran Runje - Nije primio pogodak, što će ga sigurno usrećiti nakon što je u prve dvije utakmice za reprezentaciju primio po tri gola. Istina, nije ni imao kako primiti gol, jer domaćin je otprilike dva puta prešao centar, a kamoli opasnije ugrozio gol Hrvatske. Bez ocjene - to bi bila najpreciznija ocjena učinka Vedrana Runje.

Vedran Ćorluka - Solidan, iako ne s prevelikim ofenzivnim učinkom, što bi možda u ovakvoj utakmici očekivali. Najveći dio posla na desnoj strani obavio je Srna, a Ćorluka mu je pomogao s dobrim odvlačenjem čuvara. U drugom dijelu uglavnom smo igrali po lijevoj strani, pa ne čudi što Ćorluke nije bilo previše u suparničkom šesnaestercu.

Dario Knežević - Vjerojatno će najviše pamtiti promašaj iz drugog dijela kada je imao idealnu priliku upisati se među strijelce. U obrani praktički nije imao posla, ovo nije bio pravi test njegovih sposobnosti. Ponekad se činilo da bi mogao brže proslijediti loptu...

Robert Kovač - U odsustvu brata Nike ponio kapetansku traku, ali pravog posla nije imao. Kao i kod Kneževića, možda bi mogli spomenuti sporo prenošenje lopte, a Kovač mlađi naviknuo nas je i na češća iznošenja lopte. Možda ga je izbornik zamolio da s Kneževićem čuva našu polovicu, pa mu iznošenje lopte i nije bila zadaća. Na početku imao nekoliko dobrih dugih proigravanja, kasnije je naša sredina preuzela konce igre.

Marko Babić - Dobar, makar je poput Ćorluke možda mogao više iskoristiti svoje ofenzivne sposobnosti u ovakvoj utakmici. U drugom dijelu je zajedno s Pranjićem zagospodario lijevom stranom, dobro je surađivao s Kranjčarom te je uputio nekoliko solidnih centaršuteva. Ipak malo ofenzivniji od Ćorluke.

Foto: Davor Sajko

Darijo Srna - Načeo domaćina, uz pomoć sreće postigao u ovakvim utakmicama ključni pogodak, onaj prvi. Protiv Andore nismo trebali stopostotnog Srnu, pa se nećemo žaliti što je jednom prepustio i lijevoj strani da bude opasnija od desne. Čak i kad nije na onoj najvišoj razini, opasan je i prodoran kad god ima loptu.

Jerko Leko - Dobio nezahvalnu ulogu kapetana Nike Kovača, a posao odradio solidno. Baš poput Nike, dosta "nevidljivog" posla odradio je upravo Leko, a kreaciju i minijature prepustio je onima pored sebe. Ne bismo se žalili da i kod njega predaja lopte bude malo brža i malo manje predvidljiva.

Luka Modrić (do 46. minute) - Nije to bio onaj rastrčani i dinamični Modrić na kojeg smo navikli, što je Bilić i prepoznao te ga počastio zasluženim odmorom. Ipak, stigli smo još jednom vidjeti koliki potencijal leži u kombinatornoj igri njega i Nike Kranjčara. Modrić je u prvoj momčadi nedodirljiv, čak i kad igra ispodprosječno za kriterije koje si je sam postavio, bolji je od većine.

Niko Kranjčar - Najraspoloženiji naš pojedinac, kao da ga je "prijetnja" Ivana Rakitića natjerala na veći angažman i odlučniju igru. Strijelac krasnog pogotka, autor izvrsne asistencije za Rakitića, iznudio je i oba slobodna udarca iz kojih smo postigli prve pogotke. U drugom dijelu preuzeo Modrićevu ulogu glavnog kreatora, i zaista je većina akcija kretala upravo od njega. Andora, dakako, nije najbolje mjerilo, ali voljeli bismo uvijek vidjeti tako za igru raspoloženog Kranjčara.

Mladen Petrić (do 46. minute) - Andorci će ga sigurno zapamtiti, zabiti bilo kome šest golova u dvije utakmice nije lagan pothvat. Pokazao je da Srna ima ozbiljnog konkurenta za izvođenje slobodnih udaraca, a drugim golom je najbolje objasnio zašto je standardni prvotimac, takva realizacija ga je i dovela do dresa Borussije. Nadajmo se da će mu golovi vratiti djelomično izgubljeno samopouzdanje nakon ne previše uvjerljivih igara na startu Bundeslige.

Eduardo da Silva (do 62. minute) - Svaka čast Dadi Prši, koji je sjajan igrač i sjajan čovjek, ali Hrvatska nije imala ovako dobrog golgetera od vremena Davora Šukera. Kada je lopta u šesnaestercu, najčešće je u blizini i Eduardo, a to znači opasnost za protivničkog vratara. Opet je zabio, Healy više ne izgleda tako neuhvatljivo na listi najboljih strijelaca kvalifikacija. To, uostalom, nije ni važno, važno je imamo prvoklasnog napadača koji je puno više od običnog strijelca.

Danijel Pranjić (od 46. minute) - Izvrstan, sigurno jedan od najboljih u drugom dijelu, u potpunosti opravdao povjerenje izbornika i natjerao ga da ozbiljno razmisli o tome kako u sjajnoj momčadi naći više mjesta za tog bočnog igrača. Impresionirao odličnim kretanjem, sjajno se slagao s Kranjčarom, dao nekoliko dobrih centaršuteva i asistirao za pogotke Kranjčara i Rakitića. U 45 minuta teško da je mogao napraviti više za svoj status u reprezentaciji.

Boško Balaban (od 46. minute) - Za razliku od Pranjića i Rakitića, svoju priliku nije najbolje iskoristio. Nije zabio pogodak iako je imao prilika, a u nekoliko navrata malo je usporio igru reprezentacije. Balaban sigurno može i zna bolje.

Ivan Rakitić (od 62. minute) - Zabio pogodak, u drugom nastupu za hrvatsku reprezentaciju više nismo ni mogli tražiti. Ivan se brzo uklopio, vidjelo se to jasno na terenu gdje je aktivno sudjelovao u iznimno kombinatornoj igri Hrvatske koju smo pokazali u drugom dijelu. S obzirom na predstave Hrvatske do sada u kvalifikacijama, Rakitić će vjerojatno najčešće funkcionirati kao joker s klupe, no jasno je da smo dobili još jednog majstora u sredini terena, koji će s Modrićem, Kranjčarom i Srnom idućih desetak godina dominirati veznom linijom.