Košarka

Kao vrag od tamjana...

Bernard Jurišić • petak, 14.09.2007.

Za hrvatsku košarku ne postoji neugodniji protivnik od Litve. Najgori omjer pobjeda i poraza u međusobnim susretima imamo upravo protiv Litavaca. Ima i još ružnija informacija. Nikad ih dosad nismo pobijedili na nekom turniru, a susretali smo se četiri puta na EP i OI. Jedan jedini put smo ih dobili u utakmici za bodove i to - kod kuće...

Bježi od Litve kao vrag od tamjana! Tako bismo mogli parafrazirati povijesni pregled utakmica između hrvatskih i litavskih košarkaških reprezentacija. Ne postoji neugodniji protivnik za našu reprezentaciju, s nikim nemamo tako loš međusobni omjer pobjeda i poraza.

Hrvatska - Litva (1-6)

29.6.1992, Kv. za OI 1992, Zaragoza: Hrvatska - Litva 89:99

1.7.1995, EP 1995, Atena: Hrvatska - Litva 80:90

20.7.1996, OI 1996, Atlanta: Hrvatska - Litva 81:83

25.2.1998, Kv. za EP 1999, Split: Hrvatska - Litva 72:64

24.2.1999, Kv. za EP 1999, Kaunas: Litva - Hrvatska 76:65

27.6.1999, EP 1999, Le Mans: Hrvatska - Litva 75:91

17.9.2005, EP 2005, Podgorica: Hrvatska - Litva 67:85

Povijest naših ogleda počela je 1992., kad su upravo Hrvatska i Litva označene najuzbudljivim i željno iščekivanim novim košarkaškim silama nastalim raspadom SFRJ i SSSR.

Na predolimpijskom turniru u Zaragozi, Hrvatska je s Petrovićem, Kukočem, Rađom, Vrankovićem i ostalima, poražena od Sabonisa, Marčulionisa, Kurtinaitisa, Homičusa i društva 89:99. Od 11 odigranih kvalifikacijskih susreta za odlazak na OI u Barceloni 1992., pobijedili su nas samo Litavci i Nijemci, no zajedno s njima prošli smo na kasniji rendes-vouz s jedinim pravim "Dream Teamom".

Na naredni okršaj čekali smo tri godine, a dogodio se u polufinalu Europskog prvenstva u Ateni 1995. Izgubili smo 80:90, Litavci su se plasirali u finale u kojemu su ih suci ostavili bez zlata protiv tadašnje SRJ, a mi smo svoj niz odličja do danas zaustavili na bronci osvojenoj protiv domaćina Grčke. Silaženjem s podija pri dodjeli medalja, naši su košarkaši svijet još jednom upozorili na tadašnju agresiju zemlje koja je osvojila zlatnu medalju na Hrvatsku.

Priliku za uzvrat Litavcima dobili smo godinu dana kasnije na Olimpijskim igrama u Atlanti. Nije uspjelo. U prvom kolu naše skupine poraženi smo najtješnjim rezultatom uopće, bilo je 81:83. Litva je kasnije završila s broncom u džepu, mi smo se zgrozili svojim sedmim mjestom. Nakon toga OI više nismo vidjeli.

Jedinu pobjedu ostvarili smo u kvalifikacijama za EP 1999., kad smo u Splitu pobijedili 72:64. Uzvrat u Kaunasu izgubili smo 65:76, ali smo se u tandemu plasirali na EP u Francuskoj. Tamo nas je opet zapala Litva, u drugom krugu po skupinama i opet smo ubilježili poraz 75:91.

Posljednji naš ogled dogodio se na prošlom EP u SiCG, kad smo nadigrani i poraženi u skupini prvog kruga 67:85. Prošli smo dalje nakon pobjede protiv Italije i završili putovanje u četvrtfinalu protiv Lamonice, Drabikovskog i Dovidavičiusa (pardon, Španjolske). Mi smo završili sedmi, Litavci peti.

Lako je izvući pouku iz dosadašnjih susreta, bez da uopće obratimo pažnju da je dosadašnji dio tekućeg EP-a Litva odradila s omjerom 6-0, a mi s 2-4. U jednoj utakmici sve je moguće, čak i pobijediti svjetskog prvaka. No, je li moguće dobiti i vječnu hrvatsku "crnu mačku"?

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!