Košarka

12 dugih godina

Bruno Blumenschein • petak, 14.09.2007.

Punih 12 godina hrvatska košarka ne zna za osmijeh na kraju četvrtfinala. Nadali smo se u Beogradu, nadamo se i u Madridu, a prepreka je neporažena Litva. U tih 40 minuta nema četiri "izgubljena sina", slabog postavljenog napada i lošeg sistema. Lijepo je kad klinci na igralištima oponašaju Ivana, ali fali Dražena. Dečki s Baltika, da vi samo znate koliko nama znači prolaz u polufinale...

U atenskoj borbi za europsku broncu 1995. godine je pala Grčka, a u velikom slavlju Veljko Mršić zasigurno nije razmišljao kako je njegovih 20 poena posljednji razlog za veliko slavlje. Koliko se samo frustracija nakupilo od tada? Koliko je samo puta Slavko Cvitković na početku odlučujućih susreta ponudio nadu, a na kraju istih tih susreta želju za više poena, preciznosti i sreće u slijedećim pokušajima? Koliko je samo puta Saša Đorđević ubacio nemoguću tricu, a Luigi Lamonica odsvirao, samo njemu vidljiv, prekršaj?

Radili su od 20. srpnja samo za ovu utakmicu. Pričalo se tad samo o Latviji, Portugalu, Srbiji, Rusiji... Međutim, svi su znali da u Crikvenici dva puta na dan rade zapravo za ovu utakmicu. Samo za ovu utakmicu je Jasmin Repeša "milijun" puta vraćao sve obrambene akcije, svaku kretnju, svaki blok. Samo za ovu utakmicu su Mario Kasun i Marko Tomas morali u svlačionicu na pripremnim susretima protiv Italije. Samo za ovu utakmicu je Marko Popović namještao ruku protiv Poljaka u Izmiru, kada je zabio šest trica u nizu. Samo za ovu utakmicu...

I došli smo do te utakmice, tog četvrtfinala nakon kojeg si "pukovnik ili pokojni". Nakon tog dvoboja ne vrijede izlike da ti je to prvi poraz na turniru ili da te baš tad nije išao šut. To je prokletstvo jedne utakmice, 40 minuta borbe u kojoj vrijedi samo tih 40 minuta i oko 60 napada i približan broj obrana. Ništa više niti ništa manje. I zato Hrvatska ima šansu i protiv jedne Litve za koju još nitko, u šest susreta, nije pronašao dobitnu kombinaciju. I protiv Šarunasa Jasikeviciusa, koji je podijelio 34 asistencije u šest nastupa. I protiv Ramunasa Šiškauskasa, koji ima 44 posto ubačaja iza crte 6,25.

Slika 1 od 1.
Foto: EPA

Gdje se nalaze hrvatski aduti za taj veliki četvrtfinalni okršaj? Dosad su na račun izbornika Repeše sletjele brojne kritike. Od pitanja zašto nije postavio zonsku obranu protiv Izraela do pitanja ispravnosti postavljanja Zorana Planinića u obrambenu petorku protiv Grčke na kraju susreta. Međutim, radi se o treneru koji je s Lottomaticom napravio pravi pothvat jer je uzeo "mediokretsku" momčad te izborio Top 16 Eurolige, a da se u svim susretima vidio Repešin dodir. Radi se i o treneru koji je uspio u Bologni, talijanskom "gradu košarke".

Ako treba tražiti trenera koji u jednom susretu može odigrati šahovsku partiju s protivnikom, zasigurno bi se velik broj košarkaških poznavatelja okrenuo upravo Repeši. Spominju ga mnogi i kao "sretnika" među trenerima. Dokazalo se to protiv Španjolske, negiralo protiv Grčke, Litva će ispisati novo poglavlje, ali sreća će pomoći onima koji ju zasluže. Prije sreće treba pokazati kvalitetu, a i trenerova se pokazuje u najvažnijim susretima, a za Hrvatsku je ogled s Litvom upravo to. Zato i od Jaska očekujemo poneko iznenađenje za litavsku igru, koje će omogućiti ravnopravniju borbu Marku Popoviću i društvu.

Međutim, za pravu šahovsku bitku kroz 40 minuta treba imati i prave "figure". Može se reći da Hrvatska igra s četiri lovca jer kralja, kao niti kraljicu više nemamo. Bar ne u Španjolskoj, bar ne u Madridu. Zato treba pogledati hrvatska oružja s kojim će se Repeša suprostaviti litavskom izborniku Ramunasu Butautasu. Na vanjskim pozicijama će se najveća bitka voditi oko zaustavljanja Jasikeviciusa u razigravanju suigrača i "probijanju" litavske zvijezde u obrani. Isto tako Litavci gledaju na Marka Popovića. Znaju ga jako dobro, imaju ga pred očima od prošle sezone, gledat će ga i iduće. Znaju koliko je opasan šuter, ali isto tako koliki je mis-match u obrambenom dijelu.

Slika 2 od 2.
Foto: EPA

Pod koševima "vječna" hrvatska priča od 20. srpnja o kratkoj centarskoj liniji u kojoj je formula uvijek jednaka. Što manje prekršaja Marija Kasuna + napadački koncentriran Marko Banić + obrambeno koncentriran Damir Markota + okretan kapetan Nikša Prkačin za jednakost kojoj s druge strani stoji hrvatska šansa za polufinale. Postoji još jedna nepoznanica, ali samo za litavsku stranu. Riječ je, naravno, o Stanku Baraću. Rijetko tko ga je skautirao prije početka Eurobasketa, ali već protiv Rusije je pokazao da postaje važan faktor u hrvatskoj igri.

Kada se pogleda momčadski dio igre, Hrvatska mora, naglašavamo mora, biti koncentrirana u obrambenom skoku. Dok su braća Lavrinovič i Robertas Javtokas opasni ispod samih obruča, još opasniji znaju biti Kleiza i Songaila iz drugog plana. Tu ne smije biti nepažnje, jer svaka takva situacija će značiti i lagano primljene koševe. S druge strane, ne smije biti "carinjenja" lopte od naših razigravača. S brzim protokom lopte Hrvatska ima atraktivnu igru u kojoj redovno ostaje sam igrač s mogućnošću lagane realizacije. Sve drugo nas vodi u susret s Francuzima, odnosno u borbu od petog do osmog mjesta.

Agresivna obrana, bolje odigravanje pick'n'rolla, kvalitetniji šut, sve je to jedan aspekt ovog četvrtfinala. Međutim, zaboravlja se jedna potpuno druga strana hrvatske "medalje". Ona strana koju je Popović ponudio nakon osvajanja litavskog prvenstva izjavom: "Od sad mi je glavni cilj uspjeh s Hrvatskom". Ništa različito nije tijekom sezone govorio niti Roko Leni Ukić, a upravo Rokove riječi bi mogle najbolje opisati kakva utakmica očekuje Litvu. Nakon poraza od Latvije novi razigravač Lottomatice je bio otvoren: "Ako smo došli plakati nakon jednog poraza, onda nismo trebali niti doći. Onda nas zaj...". I tu je cijela istina, jer cijela hrvatska reprezentacija toliko jako želi ovu pobjedu. Svi žele prolaz među četiri najbolje europske momčadi. Zbog toga će i hrvatsko srce biti velika snaga Repešine momčadi.

I za kraj. U Madridu neće biti velik broj "kockastih" navijača, ali je zato bitno da se na 40 minuta zaboravi kako je "ovaj razigravač za drugu hrvatsku ligu" ili "onaj centar samo za regionalnu ligu Zaprešića". Bitno je da mala plava iz Splita, kao i mala garava iz Varaždina, hrvatski navijač u Berlinu, kao i hrvatski navijač, koji je košarku prestao pratiti iz 1992. godine, budu ujedinjeni u želji za uspjehom.

Ovo smo čekali od 23. rujna 2005. godine i bolnog poraza od Španjolske. Ne želimo čekati do rujna 2009. godine. Zato navijajmo da Roko Leni Ukić, Davor Kus, Marko Popović, Marin Rozić, Nikša Prkačin, Marko Tomas, Zoran Planinić, Mario Stojić, Damir Markota, Marko Banić, Mario Kasun i Stanko Barać daju sve od sebe. Tada im nitko neće ništa zamjeriti, čak ako i izgube. Jer hrvatska košarka treba vratiti uspjehe, ali još više treba vratiti ponos. Dečki s Baltika, da vi samo znate koliko nama znači prolaz u polufinale...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!