Kako su igrali

Vedran RUNJE: Drugi puta zaredom nije primio pogodak, nakon što je mrežu sačuvao i protiv Andore. U ne baš uvjerljivom prvom poluvremenu hrvatske reprezentacije imao dosta posla i obavio ga vrlo dobro. Jednom prigodom bio je nemoćan, ali spasila ga je vratnica.

Dino DRPIĆ: Dinamov stoper konačno je dobio priliku u reprezentativnom dresu te je zadovoljio, premda ne i oduševio. Hrvatska obrana nije briljirala u prvom poluvremenu, s par neuvjerljivih reakcija pripomogao je i Drpić, dok se u drugom poluvremenu, kao i cijela momčad, stabilizirao.

Dario ŠIMIĆ: U odsustvu oba Kovača ponio je kapetansku traku te posao odradio - kapetanski. Odigrao bez pogrešaka, a pamtit ćemo i jedno sjajno dubinsko proigravanje koje Eduardo nije pretvorio u pogodak. Nadajmo se da će mu dva dobra nastupa za reprezentaciju pomoći u dizanju forme kako bi izborio više minutaže u dresu Milana.

Vedran ĆORLUKA: Kao i u Manchester Cityju, Ćorluka je u reprezentaciji postao standardni igrač bez kojeg se ne može zamisliti ni Erikssonova ni Bilićeva momčad. I protiv Slovačke je odigrao dobro, Slovaci su bili opasni samo po lijevoj strani obrane, što znači da je Ćorluka svoj dio odlično zatvorio. U napadu možda nije bio tako prisutan kao protiv Izraela, ali nije mu ni bilo standardnog partnera Srne.

Dario KNEŽEVIĆ: Možda je ovu priliku trebao i bolje iskoristiti. S obzirom da Hrvatska oskudijeva većim brojem vrhunskih stopera, od Kneževića se očekuje mnogo, a on u prvom poluvremenu nije ponudio toliko. Štoviše, nekoliko puta Slovaci su zaprijetili baš po njegovoj strani, premda se mora priznati i da nije igrao na svojoj uobičajenoj poziciji. U drugom dijelu je i on izgledao sigurnije, pa je i konačna ocjena prihvatljivija.

Jurica VRANJEŠ: Jedan od onih koji su iskoristili danu prigodu. Vranješ je odigrao vrlo odgovorno, taktički zrelo i pametno, te je dojam nakon ova dva susreta da se prilično približio, ako ne i izjednačio s Jerkom Lekom u borbi za status "prve rezerve" na poziciji zadnjeg veznog.

Ivan RAKITIĆ: Uz Vranješa najveći dobitnik ove utakmice. U prvom dijelu se tražio kao i cijela momčad, da bi u drugom poluvremenu preuzeo konce naše igre te se pretvorio u dominantnog playmakera i glavnog izvođača prekida (iz jednog takvog pao je i pogodak Vukojevića). Rakitić nije samo potencijal već i kvaliteta, nije samo budućnost već i sadašnjost. Rakitić je sigurno na rubu prve postave, dilema Kranjčar - Rakitić vjerojatno će biti glavna Bilićeva "slatka briga" u narednim susretima.

Jerko LEKO: Nije se uspio nametnuti na mjestu desnog veznog, ali kad tome pridodamo i neuvjerljiv nastup protiv Izraela, možemo zaključiti da Leko ne može biti prezadovoljan načinom na koji je iskoristio ovu reprezentativnu akciju. Umjesto da se dokaže kao alternativa za Niku Kovača, Leko je u pitanje doveo status prve rezerve.

Marko BABIĆ: Poput ostatka ekipe, digao se u drugom poluvremenu, a najbolji trenutak imao je u 69. minuti kada je lijepo asistirao za drugi Olićev gol. Odradio dvoboj dobro, ne i odlično, potvrdio da zaslužuje status reprezentativca, vjerojatno ne i prvotimca.

Ivica OLIĆ: Konačno je zabio, i to dva puta. Iako je i u ovom dvoboju krenuo s nekoliko loših prodora i izgubljenih lopti, sve je ispravio s dva prava centarforska pogotka, svojim prvim u dresu reprezentacije nakon tri godine suše. Olić je tako utišao kritičare i pokazao Biliću da mora još dosta razmišljati o "poretku" napadača koje ima na raspolaganju.

Eduardo DA SILVA: Ovoga puta nije zabio ni iz idealnih prilika, no ovoga puta nije ni bilo važno. Dudu zabija kada je najpotrebnije pa mu je ove promašaje lako oprostiti, posebno jer čak i kada ga ne ide Eduardo izgleda i igra kao vrhunski igrač koji iznimno puno donosi momčadi i bez postignutih pogodaka.

Mario GALINOVIĆ: Imao dosta manje posla od Runje, ali ga također obavio na reprezentativnoj razini. Najopasnije je "živio" u posljednjoj minuti kada je izvrsno zaustavio udarac Hamšika.

Ognjen VUKOJEVIĆ: Debi će sigurno pamtiti po pogotku, i to nakon samo tri minute provedene u igri (čime je postao rekorder reprezentacije). Sve ostalo je manje važno, premda je Vukojević iskazao sve vrline koje su ga i dovele do dresa "svetinje" - trku, snagu, silinu. A te vrline će ga i zadržati u krugu kandidata.

Josip ŠIMUNIĆ: Zaigrao od 57. minute i u nekoliko navrata demonstrirao vrhunsku tehniku koju posjeduje. K tome, od Šimunićevog ulaska Slovaci više nisu prijetili po toj lijevoj strani.

Darijo SRNA: Ušao zajedno s Modrićem "dovršiti" Slovake te pokazao da ne poznaje prijateljske utakmice. Srna je "grizao i derao" kao i inače, slovački braniči sigurno su bili sretni što nije igrao od početka.

Luka MODRIĆ: U samo dvadesetak minuta demonstrirao vrhunsku klasu kakva do tog trenutka nije bila na travnjaku, bez obzira na dobru igru Rakitića.