"Izbornik" Edo Pezzi izazvao kontroverze

Edo Pezzi dobio je mandat odabrati galeriju fotografija koje će predstavljati sve ono veličanstveno što su brojni sportski velikani ostavili kao nasljeđe gradu Splitu. Umirovljeni (barem službeno) sportski komentator odabrao je 36 fotografija na kojima su se našle 43 osobe zaista impresivnih imena i dostignuća.

Primjedbi na sastavljenu listu praktično i nije bilo, no "problemi" su se pojavili kad se krenulo i listanje sportaša koji ništa manje ne zaslužuju mjesto među najvećima u "najsportskijem gradu na svitu". 43 imena nisu ni približno sve ono najbolje što je splitski sport dao hrvatskoj i svjetskoj sportskoj povijesti, pa su se ubrzo pojavila glasna pitanja glede kriterija koje je koristio Pezzi u odabiru.

Foto: Bernard Jurišić

Svoje razočaranje izostavljanjem s liste nije skrivao Željko Jerkov, a mnoge je začudilo što nije bilo mjesta primjerice ni za Željka Franulovića, Zdeslava Vrdoljaka, Zlatka Celenta, Miloša Miloševića, Velimira Perasovića, Nikolu Vujčića, Karla Kureta, Renca Posinkovića...

Split je grad sportskih šampiona, pa je opravdanje za "prirodnu selekciju" lako pokriti "nedostatkom prostora". No, u tom slučaju je "Galeriju splitskih velikana sporta" bilo prikladnije nazvati "Galerijom NEKIH splitskih velikana sporta".

No, čak i više kontroverzi od izostavljenih sportaša izazvalo je saznanje da je uz 43 sportaša svoje mjesto na zidu pronašao i - "izbornik" Edo Pezzi. Već na samoj svečanosti mogli su se "ispod glasa" čuti zajedljivi komentari na taj iznenadni detalj i rijetki su u tom trenutku povjerovali u objašnjenje kako je Pezzija uz bok Ivaniševiću, Kukoču, Baliću, Blanki, Frani Matošiću i ostalim velikanima svrstao "organizator bez njegovog znanja".

Gospodinu Pezziju nitko ne može osporiti i oduzeti povijest i činjenicu da prirodom svog posla već desetljećima prati splitske i hrvatske sportaše diljem svijeta. Ali fotografiju na splitskom "zidu slave" nije zaslužio ništa više od nekih drugih velikih splitskih sportskih kroničara poput Mladena Delića, Zdravka Reića ili Nikice Vukašina.

U konačnici - uz dužno poštovanje prema profesiji kojom se i nižepotpisani bavi, svrstati doprinos bilo kojeg sportskog novinara u isti rang s dosezima sportaša svjetske slave i imena - u najmanju je ruku neprilično.