Od Zebeca do Olića

Punim imenom Hamburger Sport Verein (Hamburško sportsko društvo) pod današnjim je imenovan osnovan 1919. godine, iako se kao službena godina osnivanja vodi 1887., kada je osnovan Sports Club Germania von 1887, iz kojeg je spajanjem sa FC Hamburgerom i FC Falkeom 1919. godine nastao današnji HSV. Već tri godine kasnije HSV je stigao do prvog naslova prvaka protiv Nürnberga, a isto je ponovio i godinu dana kasnije.

Zebec, Keegan, Magath, Buljan...

Zlatno razdoblje hamburškog kluba bio je kraj 70-ih te početak 80-ih godina prošlog stoljeća, u kojem je HSV tri puta osvajao Bundesligu (1979., 1982., 1983.), jednom Kup europskih prvaka (1983.) te Kup pobjednika kupova (1977.). U tim godinama Hamburg je imao strašnu momčad, a u kojoj su igrala imena poput Felixa Magatha, Kevina Keegana, Horsta Hrubescha, a u razdoblju od 1977. do 1981. i naš Ivan "Iko" Buljan.

Najava da se u Hamburgu sprema nešto veliko stigla je u sezoni 1978/1979, u kojoj je HSV nakon 19 godina pauze do naslova prvaka predvodio legendarni hrvatski trener Branko Zebec, a pod Zebecevim vodstvom godinu dana kasnije HSV je tek u finalu Kupa prvaka poražen od Nottingham Forresta.

Ipak, zlatnim slovima ostala je upisana sezona 1982/83, budući da je te sezone pod vodstvom još jedne legende, Austrijanca Ernsta Happela HSV osvojio naslov prvaka, postavivši pritom do danas neoboren rekord od 36 susreta bez poraza, dok je kruna sezona stigla u Ateni, gdje je u finalu Kupa prvaka sa 1:0 pogotkom Felixa Magatha svladan Juventus.

Kraj 80-ih i početak 90-ih donio je pad HSV-a u prosječnost iz koje je klub nakratko izašao tek na kraju stoljeća, točnije u sezoni 1999/00 kada je momčad Franka Pagelsdorfa, u kojoj je jedna od ključnih karika bio kapetan hrvatske repreznatacije Niko Kovač, osvojila treće mjesto u Bundesligi i izborila plasman u Ligu prvaka, nakon čega su ponovno uslijedile neuspješne epizode sa Kurt Jarom i Klausom Toppmöllerom, kojeg je na klupi zamijenila igračka legenda HSV-a Thomas Doll.

Nizozemci donijeli bolje dane

Foto: EPA

Početkak sezone 2005/06 donio je HSV zasigurno najbolji potez u novijoj klupskoj povijesti, kada je iz Ajaxa za nešto više od pet milijuna eura doveden sjajni nizozemski veznjak Raphael Van der Vaart, na čijim je krilima HSV sezonu okončao na trećem mjestu, po prvi puta u jednoj sezoni dva puta pobijedivši Bayern u Bundesligi.

Početak sezone 2006/07 nije donio dobre vijesti za HSV, budući je klub uoči sezone ostao bez tri vrlo važna igrača: Barbareza, Van Buytena i Boulahrouza. Usprkos tome, Hamburgeri su osigurali ulazak u Ligu prvaka, ali su u prvenstvu igrali katastrofalno pa ne čudi što je uprava kluba nakon 20. odigranih kola i posljednjeg mjesta na ljestvici otkazala Dollu i na klupu postavila iskusnog Nizoemca Huuba Stevensa, a kao pojačanje doveden iz moskovskog CSKA stigao je naš Ivica Olić.

Nizozemski stručnjak, koji je najveći uspjeh ostvario osvajanjem Kupa Uefa sa Schalkeom, u samo 14 kola uspio je od posljednjeplasirane momčadi dovesti HSV do sedmog mjesta i nastupa u Intertoto kupu, preko kojeg je HSV ove sezone lakoćom stigao do Kupa Uefa, dok se nakon 15 odigranih kola u Bundesligi nalazi na odličnom trećem mjestu. Sjajan dojam tek je malo pokvario subotnji poraz od Werdera u Bremenu, nakon kojeg je razlika u odnosu na vodeći Bayern ponovna narasla na četiri boda.

Red, rad i disciplina

Od dolaska u Hamburg Stevens je HSV posložio u "Dinamovu" 4-2-3-1 formaciju. Na vratima HSV od dolaska iz Schalkea nezamjenjiv je Frank Rost, koji s razlogom slovi za jednog od boljih njemačkih vratara. U obrambenoj četvorci najčešći je stoperski par Reihardt - Mathijsen, dok na lijevom boku prigodu najčešće dobiva Kamerunac Atouba. Riječ je o sjajnom dribleru, ali igraču koji nerijetko zna zaboraviti na defanzivne zadatke i preko njega bi Dinamo mogao tražiti svoju prigodu. Na desnoj je strani obrane najčešće mladi njemački reprezentativac, 18-godišnji allrounder Jerome Boateng, koji je početkom sezone stigao iz Herthe.

Dva defenzivna vezna su mjesta koja Stevens gotovo nikad ne mijenja i ona su rezervirana za Jarolima i De Jonga, dok je nešto drugačija situacija s tri ofenzivna veznjaka. Uz neizostavnog Van der Vaarta, koji je glavni izvor opasnosti, najčešće su brzonogi Trochowski na desnoj te Olić na lijevoj strani, dok sve češće prigodu dobiva još jedan Nizozemac, Romeo Castelen, pristigao početkom sezone iz Feyenoorda. Riječ je o igraču sjajnih fizičkih predispozicija, koji načinom igre dosta podsjeća na Clarencea Seedorfa.

Što se tiče vrha napada, mjesto usamljenog napadača tijekom dosadašnjeg dijela sezone doživilo je najviše promjena. Na početku sezone uglavnom je pripadalo Peruancu Guerreru, da bi se kasnije na toj poziciji izmjenjivali Egipćanin Zidan i Olić. Budući da je Guerrero još uvijek nedovoljno oporavljen, vrlo je vjerojatno da ćemo u Maksimiru u vrhu napada gledati upravo Olića ili Zidana.

Iako po imenima ofenzivni dio definitivno izgleda kao opasniji dio momčadi, HSV nije momčad koja će bezglavo tražiti pogodak više. O tome govore i 23 postignuta i samo 12 primljenih pogodaka u 15 bundesligaških susreta, koja daju do znanja kako je riječ o discipliniranoj, tipično njemačkoj momčadi, s puno trke i reda u igri. Upravo zato Dinamu će u srijedu na Maksimiru trebati puno strpljenja želi li doći do prve pobjede u ligi Kupa Uefe.