Nije sve, nije sve tako sivo

Jedan dobar rezultat i svi sretni. Tako bismo mogli opisati jesen u Gradskom vrtu jer iskreno priznajući previše igrica toplo-hladno nogometaši Osijeka priredili su svojim navijačima koje su ipak sjajnom predstavom u jedinom slavonskom derbiju razveselili i vratili osmjeh na lice onima koji su polagano gubili vjeru u ono što Lončarević gradi već godinu dana.

U nekoliko navrata pisali smo o limitiranosti i neodlučnosti ove momčadi što bismo mogli potkrijepiti s dosta činjenica, ali isto tako ne smijemo biti prestrogi prema sastavu koji je usprkos svim svojim manama i mladosti ipak dogurao do petog mjesta prije božićnih blagdana. Priznali to sami sebi ili ne – vrlo dobro ostvarenje NK Osijeka.

Iako je povratkom Branimira Glavaša na čelo Kluba najavljivan pohod kroz četiri godine na sam vrh prvenstvene ljestvice, sad sa sigurnošću možemo reći kako je to bilo malo preambiciozno jer uz sav talent koji iz dana u dan gledamo u omladinskim školama osječkog prvoligaša, teško da će momčad s Drave u doglednoj budućnosti igrati za prva mjesta jer razne političke igrice i financijski neravnopravna borba s onima gore stavili su Klub na trenutno realno peto mjesto.

Ljudski je nadati se sretnijim vremenima, međutim teško ćemo to skoro gledati u Gradskom vrtu ako angažman samih igrača na terenu ne bude kao u posljednjoj utakmici protiv Cibalije. Da smo takav Osijek gledali od početka prvenstva danas bismo uz nemoćne pratitelje nedodirljivog Dinama možda gledali upravo njih, dok ovako to ostaje samo utopija jer su ipak Rijeka, Slaven Belupo i Hajduk za koplje ispred Lončarevićevog sastava.

Proljeće će donijeti nastavak ove priče jer sam pogled na tablicu otkriva kako malenih tri boda dijeli osmoplasirani Zagreb i petoplasirani Osijek što i ne bi trebalo zamarati Klub s Drave ukoliko žele nešto veće postići u 2008. godini. Možda bi trebali pogledati prema onima gore i postaviti si sljedeći cilj – nadoknaditi osam bodova za Hajdukom. Teško, ali ne i nemoguće.