Nacija dušebrižnika

Ne tako davno Dinamo se u miru pripremao za novu prvoligašku sezonu i pokušaj iskoraka na europskoj sceni. Optimizam je rastao, a obećanja Zdravka Mamića kroz parafrazu navijačkog pokliča „nema prodaje“ čak su i nevjerne Tome počele shvaćati ozbiljno. Ipak, momčad koja je tako dominantno osvojila naslov i očekivala svoje protivnike u Ligi prvaka gotovo preko noći ostala je bez Eduarda da Silve i Vedrana Ćorluke. Biseri hrvatskog nogometa obogatili su najjaču europsku nogometnu ligu, a Dinamov izvršni dopredsjednik postao je doručak, ručak i večera novinarima, navijačkom puku i svakome od četiri i pol milijuna građana Lijepe naše koji su i na ovu temu, kao i na svaku drugu, imali što reći.

I prije nego je odigrana jedna jedina minuta nove sezone u komentarima se moglo pročitati, a na ulici i čuti kako Dinamo bez prodanog dvojca više nije šampionska momčad, mnogi su se zapitali tko će uopće postizati pogotke, a Branku Ivankoviću odbrojavali su dane na kormilu ove sada posve prosječne modre momčadi.

Kritikama i pritiscima unatoč, Dinamo je već u polusezoni gotovo osigurao novi naslov prvaka, odigrao europsku jesen kakvu u Maksimiru već dugo nismo vidjeli, izborio Ligu Kupa Uefe, srušio veliki Ajax, pa čak na koljenima imao i njemački Werder. Iako su Modri ostali bez glavnog strijelca, ponovno su daleko najefikasnija momčad prvenstva, a njihovi protivnici pune su mreže odlazili s gostovanja u Maksimiru. I bez Eduarda i Ćorluke Modri su u prvenstvu u samo nekoliko mjeseci uništili ambicije svojih suparnika, a momčad je po mnogočemu i statistički i igrački bila bolja od one iz prethodne sezone.

Jesen je afirmirala neka nova imena, na vratima je gazda postao iskusni bundesligaš Georg Koch, Ognjen Vukojević posve je drukčiji igrač od onoga koji je pobirao brojne kritike samo nekoliko mjeseci ranije, baš kao i Hrvoje Čale, Mario Mandžukić oscilirao je od loših nastupa do genijalnosti, a iskustvom i rutinom mnoge su utakmice riješili i često kritizirani Boško Balaban i Tomo Šokota. Čitav taj modri orkestar pod svojom je dirigentskom palicom držao kapetan Luka Modrić i uz sjajne nastupe u reprezentaciji privukao u Maksimir skaute iz pola nogometne Europe.

Iako je Luka simboličnim ugovorom vezan do 2015. godine, odlazak u siječnju postao je naravna stvar. Broj velikih nogometnih klubova zainteresiranih za njegove usluge iz dana u dan postajao je sve veći, milijuni eura za njegove usluge vrtoglavo su rasli, a krajem prosinca groznica zvana Luka Modrić zahvatila je gotovo cijelu Hrvatsku. Arsenal, Chelsea, Manchester City, Newcastle, Tottenham, Real Madrid, Barcelona, Valencia... gotovo svi, pa i oni koji samo površno prate nogomet svoje su sugovornike barem jednom zagnjavili pitanjem: „Što misliš, kuda će Luka?“ Braća Mamić potom su otputovali u Englesku, obavili razgovore sa svim zainteresiranim stranama, vratili se u Hrvatsku i hrvatskoj javnosti objavili kako Luka – ostaje.

„Zaustavite tisak!“, zavapili su tada mnogi. Tekstovi o Modrićevu odlasku, analize Dinamovog proljeća bez glavnog motora i kapetana, karikature Zdravka Mamića kako se peče na ražnju, kolumne koje liju suze za rasprodanom Dinamovom momčadi, sve je to valjalo baciti u smeće. Iako je u prazan prostor već pripremljenog teksta trebalo ubaciti samo ime novog Lukinog kluba, Dinamo je protivnicima oduzeo loptu i odigrao kontranapad. Što sad?

Šok je bio prevelik, još se nije dogodilo da igrač takvog kalibra ostane u Hrvatskoj. Javnost je ostala nespremna na takvu odluku, uhvaćena je na krivoj nozi i sada je trebalo pronaći krivca ili kakvu šupljinu u cijeloj priči, uporište za pružanje otpora nadirućem zdravom razumu. Valjalo je reagirati, samo kako? Pozitivno, pohvalama čelnicima Dinama što su po prvi put iza riječi o snažnom Dinamu stali i djelima? Malo sutra! Samo nekoliko minuta bilo je potrebno naciji dušebrižnika da se pribere i priči o ostanku Luke Modrića da posve novu dimenziju. Dapače, više njih. Luka Modrić je prerastao HNL, stagnirat će u razvoju, bit će nesretan i ljut što je morao ostati, uništena mu je karijera, hrvatska reprezentacija ispaštat će zbog ovakve odluke, nećemo osvojiti Euro 2008, Zdravko Mamić laže i Luka će svejedno otići do kraja siječnja, Luka na hrvatskim travnjacima riskira tešku ozljedu i kraj karijere, nedostajat će mu jakih utakmica...

Lavina je pokrenuta, Stranka hrvatskih dušebrižnika iskreno zabrinutih za Modrićevu dobrobit iz sata u sat je novačila nove članove, ljude koji i inače za svaku političku, sportsku, religijsku ili kakvu drugu dilemu u trenu mogu pronaći rješenje, između dva gutljaja piva u obližnjem kafiću. Znate to društvo, ima ih posvuda. Da su izašli na izbore, glatko bi ih dobili, u to nema sumnje jer upravo oni znaju što je najbolje za vas, pa tako i za Luku Modrića.

Luka Modrić, dame i gospodo dušebrižnici, ima 22 godine. Luka Modrić ugovorom je vezan za nogometni klub Dinamo i suprotno praksi u mnogim drugim hrvatskim klubovima, a donedavno i u Dinamu, ostaje odraditi još jednu godinu toga ugovora, pod uvjetima kakve nije imao niti jedan nogometaš u Hrvatskoj prije njega. Taj isti Luka Modrić svoj današnji status u hrvatskoj reprezentaciji i među svjetskim nogometnim veličinama može između ostaloga zahvaliti upravo Dinamu, Zdravku Mamiću i svom nevjerojatnom talentu i napornom radu, ne nužno tim redoslijedom. Modrićevu životnu priču nije potrebno prepričavati, znaju je već i vrapci na grani. Kada ga nisu htjeli ni Zadar, ni Hajduk, kada nitko u nejakom i siromašnom dječačiću nije vidio velikog igrača, Zdravko Mamić ga je doveo u Dinamo, a maksimirski je klub od njega stvorio kompletan proizvod. Zar je tako čudno da Dinamo želi zadržati svog najboljeg igrača, da ne želi ponoviti upravo onu pogrešku zbog koje je samo nekoliko mjeseci ranije bio žestoko kritiziran?

Što je to, uistinu, toliko loše u činjenici da je Dinamo, jedini od svih hrvatskih klubova, odlučio napraviti zaokret u politici prodaje igrača, ojačati momčad i sljedeće sezone još jači i kompaktniji pokušati stvoriti rezultat od kojeg će koristi imati svaki hrvatski klub koji zakuca na vrata europskih natjecanja? Zar je sramota imati ambicije? Nije li nevjerojatno da je samo nekoliko mjeseci ranije prodaja dvojice ponajboljih nogometaša uzrokovala bujicu kritika, a da potpuno suprotan potez sada nailazi na slične, ako ne i gore komentare?

Kako inače shvatiti priče da će Modrić stagnirati u Dinamu, dovesti u pitanje nastavak svoje karijere, pa čak i da će time naštetiti ambicijama hrvatske reprezentacije? Gdje su temelji takvom razmišljanju? Upravo u takvom Dinamu, upravo na tom derutnom stadionu Luka Modrić je ispisao neke od najljepših stranica svoje karijere, mnoge od njih upravo u protekloj polusezoni. Preko modrog dresa izgradio je put do statusa standardnog i nezamjenjivog reprezentativca i postao jednim od najtraženijih nogometaša zimskog prijelaznog roka. Njegov talent, Dinamov izlog i hrvatska reprezentacija lansirali su ka statusu zvijezde, koja po prvi put umjesto preranog odlaska ostaje u Hrvatskoj.

Dinamo je s Modrićem ove sezone odigrao 12 europskih utakmica i odmjerio snage s velikanima poput Werdera, Ajaxa i HSV-a. Ako je sa svima njima igrao ravnopravno, a neke od njih i nadigrao, je li Dinamo stvarno tako loša momčad da će Modrić u njemu stagnirati, a prema nekima na kraju i propasti? Dodamo li tome hrvatske derbije protiv Hajduka i Rijeke i nezaboravne nastupe u kvalifikacijama za Euro 2008, Luka u nogama ima pozamašan broj teških, velikih utakmica, pa argument kako će mu u Dinamu nedostajati teških iskušenja odjednom stoji na staklenim nogama. Dakako, neće to biti dvoboji protiv Manchester Uniteda ili Liverpoola, ali taj mu hendikep, složit ćete se, dosad nije predstavljao problem.

Baš kao što mu problem nisu predstavljale niti ozljede, no to svejedno ne sprečava začetak bespredmetne rasprave kako mu u hrvatskoj ligi prijeti teška ozljeda i upitnik nad karijerom. Uzmemo li u obzir zahtjeve koje pred nogometaša postavlja tempo i dinamika odigravanja utakmica u engleskoj Premier ligi ili španjolskoj Primeri, postoji li zbilja veća opasnost od ozljede u Hrvatskoj od one u Engleskoj ili Španjolskoj? Kao jedan od stožernih igrača hrvatske reprezentacije i uvijek korektan suparnik nije tajna da u hrvatskoj ligi uživa veliki respekt. Postoji li stoper u Hrvatskoj nogometnoj ligi koji je spreman načiniti pogibeljan start i postati čovjekom zbog kojeg će Luka Modrić propustiti europsku smotru?

Odgovor na ovo, kao i na sva ostala pitanja može biti samo negativan. Ne, Luka Modrić neće stagnirati u Dinamu, zbog njegovog ostanka u Zagrebu neće ispaštati niti hrvatska reprezentacija, a Modrić se, gotovo je sigurno, neće niti teško ozlijediti. Vrlo je vjerojatno da će nastaviti s blistavim nastupima, kako u Dinamu tako i u reprezentaciji te da će voditi Modre i kockaste do zapaženih rezultata. U situaciji u kojoj bi period adaptacije na inozemnu ligu mogao znatno naštetiti njegovoj formi, uvod u Europsko prvenstvo u Austriji i Švicarskoj odradit će kao standardan i dokazan igrač, bez bojazni da će ga zadesiti Eduardova sudbina i borba za mjesto u početnih 11.

Nesretan također neće biti, ne brinite. Osim u slučajevima kada mu, kao protekle nedjelje, duhovni mir i privatnost na izlasku iz crkve grubo naruši horda novinara gladnih ekskluzivne izjave. Kada je napad ostao bez rezultata, valjalo je priču izmisliti, pa je Modrićeva nervozna reakcija i neugoda okarakterizirana „živčanim slomom zbog ostanka u Dinamu“.

Stagnirat će nažalost tek hrvatski mentalitet i institut javnog i medijskog linča. Sve će ostati na dobroj, staroj razini na koju smo već odavno navikli, razini na kojoj je prepoznavanje dobrog poteza i priznanje tuđeg uspjeha nešto što graniči sa znanstvenom fantastikom. I to su činjenice. Nije bitan Zdravko Mamić niti ovi retci predstavljaju odu maksimirskom gazdi. Nisu bitna ni imena Modrićevih potencijalnih klubova niti broj odbijenih milijuna. Za pravog zaljubljenika u modru boju bitan je samo Dinamo, a samo su njegovi navijači ti koji su u cijeloj ovoj priči ostali vjerni modroj boji, zadovoljni što će klub u proljetnu polusezonu neočekivano ući još jači nego prije. Neće skandirati imena klupskih čelnika, niti to trebaju učiniti. Neće im se ni klanjati do poda zato što su po prvi put učinili ono što godinama najavljuju. Ne, kao najglasnija oporba dušebrižnicima bodrit će svoj klub kao i dosad, kroz iskušenja kojih bi u sljedećoj godini trebalo biti još više.

Zaista, dok smo se prije nekoliko dana sa sjetom već prisjećali Modrićevih posljednjih nastupa u modrom dresu, tko je mogao očekivati da će njegov ostanak u Dinamu mnogima postati najgora noćna mora?