I dalje sve na Baliću

U glavni turnir Hrvati ulaze s velika četiri boda, osvojena protiv Slovenije i Poljske. Istu je zalihu uspjela prenijeti tek domaća Norveška, Poljska i Danska su na dva boda dok su Crna Gora i Slovenija ušle bez bodova.

I dok igrači najavljuju kalkuliranje, nešto što je dosad za hrvatske rukometaše bilo nezamislivo, pogledajmo kako su naši reprezentativci igrali do sad.

Prvi susret protiv Poljske može se nazvati bajkom. Svekoliku je javnost oduševio start Balića, kralj rukometaša bio je na visini zadatka, a Hrvati su uspjeli iživcirati svjetske viceprvake u tolikoj mjeri da su griješili gdje im nije trebalo.

Protiv Češke smo igrali sa možda sedamdeset posto snage, ta utakmica nam nikako nije bila važna, no Balić je svejedno u igri proveo iscrpljujućih 46 minuta. Trebalo je "gazdu" tu odmarati, baciti Duvnjaka i Vukovića u vatru, no izbornik Červar očito je imao drukčije zamisli.

Slovenci su nam pomrsili jednu od naših najjačih strana, obranu 3-2-1, na kraju je sve ipak ispalo dobro, za što se potrudio Alilović, obranivši na razini 39 posto, onda kad je najviše trebalo pružio je ostalima dobro zaleđe.

Foto: EPA

Igra se tako, možemo zaključiti, i dalje osniva na Baliću, premda je tijekom priprema najavljivano da se uigravaju i druge taktičke mogućnosti. Jedino kad se Balić odmarao bilo je u obrani – ako se stiglo, kad je ulazio Špoljarić.

Od ostalih valja spomenuti Horvata, koji nam služi na čast s desne strane, protiv Poljske je briljirao i dostojno zamijenio renomiranog Džombu i Zrnića. Lacković za sad nije pokazao puno, no uz u pripremama slomljene prste pridružila se i ozljeda leđa, pa vjerujemo da mu nije bilo lako.

Šef Metličić rastura u obrani, u napadu je tek u posljednjoj utakmici počeo preciznije rješavati stvari, no i on ima poteškoće s prstima. Sulić je zato na visokih 88 posto realizacije (7/8), unatoč problemima sa zglobom.

Ono što ostaje problem jest forsiranje Jerkovića, koji u svakom susretu dobije priliku, a odradi svega 10 posto (2/21). Mnogi bi na golu radije gledali samog Alilovića, koji se već dokazao kao jaka karika u koju se momčad može pouzdati, a na Červaru je da odluči hoće li "džoker zovi" iskoristiti kako bi pozvao primjerice Somića.

Bilo kako bilo, u utorak je pred nama možda najvažnija utakmica prvenstva, kad bi pobjeda protiv Danske uvelike olakšala ulazak u polufinale. U slučaju poraza bi se valjalo vaditi na Norveškoj, što nikako nije dobro rješenje. Zato će naši rukometaši morati stisnuti zube i odraditi još najmanje jednu utakmicu na visokoj razini.